Dvanaesto izdanje NO Jazz Festivala zatvoreno je sinoć u Močvari koncertom trija Fire! starog prijatelja ove manifestacije Mattsa Gustafssona.
Novo istraživanje koje je proveo Live Nation donosi podatke da su ljudi danas “više od dva puta skloniji odabrati koncert svog omiljenog izvođača u odnosu na seks. Prema istraživanju, 70 posto bi odabralo koncert, dok bi 30 posto odabralo seks.” Ovi podaci su možda porazni za natalitet, ali rezimirajući ovu godinu koja se bliži kraju, doista se može pričati o koncertnoj ponudi koja bi možda i mogla podržati takav pogled na svijet.
U Zagrebu smo tako u zadnjih tjedan dana mogli prisustvovati trostrukoj poslastici u obliku 12. izdanja NO Jazz Festivala koju je otvorio novi sevdah projekt Poravna u kojem je pop zvijezda Vesna Pisarović okupila velika imena svjetske jazz i impro scene, da bi zatim Roj osa sa svojim drugom Robom Mazurekom održali jedan od neupitno najboljih koncerata godine, a sinoć je program zaokružen još jednim gostovanjem švedskog trija Fire! koji predvodi stari poznanik ove manifestacije, saksofonist Matts Gustaffson.
Prisjetit će se, naravno, ovaj glazbenik svojih ranijih gostovanja na programima Mate Škugora, čovjeka čiji je lanjski povratak iz višegodišnjega hiatusa dodatno osvježio koncertni kalendar našega grada. Kako je NO Jazz Festival gradio publiku kroz godine, tako je i Gustafssonovo ime postalo prepoznato među dovoljno ljudi da i njihov sinoćnji koncert na kojemu su po posljednji put izvodili materijal sa svog aktualnog lanjskog albuma “Testament” napuni Močvaru, dokazujući tako da se i dalje neke od danas glazbeno najzanimljivijih stvari odvijaju na rubu jazz izričaja.
Koncert je otvoren kompozicijom “The Dark Inside of Cabbage” koja je tematski i izvedbeno djelovala kao manifest večeri. “Ovaj svijet danas je poput kupusa,” rekao je nakon izvedbe Matts. “Trebamo ga pojesti iiznutra, posrati i tako zasaditi nešto novo.” Poput crva u truloj tami kupusa, trio je krenuo taj proces proždiranja hipnotičkim ritmom koji su držali Andreas Werliin na bubnjevima i Johan Berthling na ne mnogo više od dva tona bas linije i to dugo, jako dugo, dok je Gustaffson ispaljivao vriskove i slonovske urlike iz svog golemog bariton saksofona.
Prebacio se zatim na flautu iz koje je istovremeno izvlačio note i ispuštao zvukove iz grla poput čovjeka opsjednutog demonima, održavajući dijalog s Werliiovim bubnjem, prije nego je bend u završnici ušao u rokerski groove na koji se Matts lijepio sad s tenor saksofonom. Tako je unutar uvodne pjesme Fire! uspio zvučati slično i jednom Morphineu, kao i nekim nastupima pokojnoga Petera Brötzmanna koje smo također imali priliku gledati mnogo puta na ranijim izdanjima ovog festivala.
Nakon toga izvedena je jedna pjesma “koja ima predugačak naslov koji ne možemo upamtiti, pa je zovemo “The Horse,” kako je to objasnio Gustaffson, opisujući je kao “nešto iz svemira”. I ona je krenula s podužim introm; ovaj je imao gotovo ambijentalnu, sporogoruću kvalitetu prije nego je u svoj arsenal glazbala Matts dodao i usnu harmoniku, a zatim opet i flautu ponovno sviranu na onaj opsjednuti način.
Izvedbe koje su potom uslijedile bile su kraće, više u grooveu i melodičnije, a među njima posebno se isticala, ako sam je dobro prepoznao, “Work Song for a Scattered Past” koja otvara novi album, a s kraćim pjesmama učinilo se kao da je i kraj službenoga dijela došao nekako prebrzo, pa je ostao dojam da je publika bila raspoloženija za završno druženje s ovim poglavljem benda nego sami muzičari. Ipak, vratili su se i na bis sa bangerom koji je po mom mišljenju morao zadovoljiti svakoga unatoč činjenici da nam je istovremeno i pojačao apetit za dodatnom porcijom eksperimentalnog jazza na koji se može nabijati šakom po zraku kako na dobrom partyju.
NO Jazz Festival još jednom je i više nego isporučio, a po kvalliteti i posjećenosti jasno je da se imamo čemu radovati i u nadolazećim godinama. A dotad bacamo pogled na koncertni kalendar do kraja 2025. i čini se da nas opet čeka više koncerata nego seksa. Ali što da se žalimo, sedamdeset posto ispitanika one ankete iz uvoda bilo bi i više nego zadovoljno.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
