U vrijeme kada su izbacivali stvarno dobre rane albume ‘Antidotes’ i ‘Total Life Forever’, povremeno se činilo kako bi Foalsi mogli postati ‘Radiohead za nova pokoljenja’ i nastaviti njihovu potragu za nekim novim, drugačijim i, koliko je moguće, originalnim zvukom.
Tih dana, oksfordski je sastav uspio pronaći inrigantan, opojan i kompleksan koktel math i post rock gitara, funk ritmova koje su njujorški im srodnici poput Yeasayer ili TV On the Radio naučili od Talking Headsa i Gang Of Foura te synth-popa, žanra koji je u 21. stoljeću čak i nadmašio nekadašnju popularnost, posebice kod onih pop i rock autora koji vole da im se tepa da su umjetnici.
Nažalost, njihova hrvatska koncertna premijera, održana 2014. godine na INmusicu, pokazala je da Foals ipak nisu bend u rangu svojih uzora iako su u Zagreb stigli na krilima najvećeg, tada još prilično svježeg hita “My Number”. Ta skladba u nastavku karijere počela im je služiti kao putokaz, zbog čega su synthovi sve više zasjenjivali gitare, a pokušaji eksperimentiranja u najboljem slučaju dobacivali do ambicija i visina jednih Depeche Mode, OMD ili ranih Human League.
Novih deset pjesama na neki način želi pomiriti sva njihova lica, no u konačnici će zadovoljni moći biti samo štovatelji zadnje spomenutih veterana. Prva polovica albuma tako ih je zatekla na plesnom podiju, istini za volju, skrivene negdje u kutu s mislima punim ‘crnjaka’ u rasponu od ekološke katastrofe (“Exits”, “In Degrees”) do činjenice da se ljudi zbog prezasićenosti informacijama polako pretvaraju u retarde s attention spanom zlatne ribice.
Tmurnu tematiku u ideji je trebalo pratiti sve i svašta, ali pjesme na kraju skoro bez iznimke završavaju u osamdesetima, uz zanemarivu ‘modernizaciju’ koja ih na trenutke približava i promašajima tipa Everything Everything. Iz te, slabije ‘petorke’ vrijedi upamtiti tek post-punk mračnjak zvan “Syrups”, dok najbolje stvari treba pričekati do same završnice, gdje nas čekaju rezignirane klavirske balade “Sundays” i “I’m Done with the world (& It’s Done with Me)”, smještene negdje između Coldplaya iz dana kada su još nešto vrijedili i berlinske trilogije Davida Bowieja.
“Everything Not Saved Will Be Lost Pt. 1” krajem godine će dobiti i nastavak, a u međuvremenu ćemo Foalse ponovno gledati i na INmusicu. Vjerujem da će tamo ostaviti bolji dojam – partijana kojom završavaju “In Degrees” i “Sundays” zasigurno će predstavljati jedan od vrhunaca koncerta, kao i neke starije uspješnice koje će, barem se nadam, na set-listi imati prednost u odnosu na dobar dio aktualnog albuma.
Ocjena: 6/10
(Warner / Dancing Bear, 2019.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
