Foals ‘Everything Not Saved Will Be Lost Pt. 1’ – synth je konačno pobijedio gitaru

U vrijeme kada su izbacivali stvarno dobre rane albume ‘Antidotes’ i ‘Total Life Forever’, povremeno se činilo kako bi Foalsi mogli postati ‘Radiohead za nova pokoljenja’ i nastaviti njihovu potragu za nekim novim, drugačijim i, koliko je moguće, originalnim zvukom.

  • 12
    Shares
Foals ‘Everything Not Saved Will Be Lost Pt. 1’

Tih dana, oksfordski je sastav uspio pronaći inrigantan, opojan i kompleksan koktel math i post rock gitara, funk ritmova koje su njujorški im srodnici poput Yeasayer ili TV On the Radio naučili od Talking Headsa i Gang Of Foura te synth-popa, žanra koji je u 21. stoljeću čak i nadmašio nekadašnju popularnost, posebice kod onih pop i rock autora koji vole da im se tepa da su umjetnici.

Nažalost, njihova hrvatska koncertna premijera, održana 2014. godine na INmusicu, pokazala je da Foals ipak nisu bend u rangu svojih uzora iako su u Zagreb stigli na krilima najvećeg, tada još prilično svježeg hita “My Number”. Ta skladba u nastavku karijere počela im je služiti kao putokaz, zbog čega su synthovi sve više zasjenjivali gitare, a pokušaji eksperimentiranja u najboljem slučaju dobacivali do ambicija i visina jednih Depeche Mode, OMD ili ranih Human League.

Novih deset pjesama na neki način želi pomiriti sva njihova lica, no u konačnici će zadovoljni moći biti samo štovatelji zadnje spomenutih veterana. Prva polovica albuma tako ih je zatekla na plesnom podiju, istini za volju, skrivene negdje u kutu s mislima punim ‘crnjaka’ u rasponu od ekološke katastrofe (“Exits”, “In Degrees”) do činjenice da se ljudi zbog prezasićenosti informacijama polako pretvaraju u retarde s attention spanom zlatne ribice.

Tmurnu tematiku u ideji je trebalo pratiti sve i svašta, ali pjesme na kraju skoro bez iznimke završavaju u osamdesetima, uz zanemarivu ‘modernizaciju’ koja ih na trenutke približava i promašajima tipa Everything Everything. Iz te, slabije ‘petorke’ vrijedi upamtiti tek post-punk mračnjak zvan “Syrups”, dok najbolje stvari treba pričekati do same završnice, gdje nas čekaju rezignirane klavirske balade “Sundays” i “I’m Done with the world (& It’s Done with Me)”, smještene negdje između Coldplaya iz dana kada su još nešto vrijedili i berlinske trilogije Davida Bowieja.

“Everything Not Saved Will Be Lost Pt. 1” krajem godine će dobiti i nastavak, a u međuvremenu ćemo Foalse ponovno gledati i na INmusicu. Vjerujem da će tamo ostaviti bolji dojam – partijana kojom završavaju “In Degrees” i “Sundays” zasigurno će predstavljati jedan od vrhunaca koncerta, kao i neke starije uspješnice koje će, barem se nadam, na set-listi imati prednost u odnosu na dobar dio aktualnog albuma.

Ocjena: 6/10

(Warner / Dancing Bear, 2019.)

  • 12
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X