Premještanje zagrebačkog koncerta Foals sa Šalate u Tvornicu kulture sve do petka popodne izgledalo je kao kompromisno i iznuđeno rješenje koje nikome neće popraviti raspoloženje. A onda se usred vrućeg ljetnog dana upalio crveni meteoalarm, nebo se zatamnilo, počelo je gadno nevrijeme, vjetar je kršio stabla, višesatni pljusak se sručio na grad i rezervna opcija je najedanput postala jedina za oksfordski bend i njegove fanove koji su priliku za ponovni susret u Zagrebu čekali od INmusica 2019.
Da je koncert ostavljen na Šalati ne bi ga bilo te večeri, a može se samo nagađati s kakvim bi se nedaćama borila tehnička ekipa u evakuaciji stejdža postavljenog na otvorenom. U Tvornici kulture je sve štimalo, support bend Svemirko krenuo je prema planu točno u 20:30 i pokazao se kao dobar izbor za polusatno zagrijavanje. U aktualnoj domaćoj ponudi sigurno bi se našlo 5-6 poletnih mlađih bendova koji zvukom i stilom malo ili puno bolje pristaju uz Foals, međutim Svemirko je na festivalskim svirkama po regiji očito stekao rutinu i samopouzdanje da može izaći pred publiku koja uglavnom nije njegova, koja iščekuje jednu od najjačih britanskih koncertnih atrakcija i zbog toga ima vrlo visoke kriterije.
U Tvornici se nije okupio samo zagrebački auditorij, zapravo u značajnom postotku nije bio ni hrvatski jer su mnogi fanovi potegnuli iz Slovenije, neki iz Srbije, a pojavilo se i nešto Engleza kao i uvijek u ovakvim prigodama. Pošto Foals traju već petnaestak godina publika im je prilično heterogena, barem na ovom uzorku od cca 1.500 ljudi. Starijima koji ih prate još od antologijskih albuma „Total Live Forever“ i „Holy Fire“, ili od prvog zagrebačkog gostovanja na INmusicu 2014, pridružili su se mladi koji su ih možda otkrivali tek s najnovijim izdanjem „Life Is Yours“, ali su se u međuvremenu dobro upoznali s koncertnim repertoarom.
Yannis Phillipakis i njegova momčad tako su već na otvaranju s furioznom „Wake Me Up“ mogli osjetiti da imaju pravu fanovsku podršku. Početna euforija momentalno se prelila u „The Runner“, jedan od većih hitova s pretprošlog albuma i nezaobilazan izbor za set listu . U trećoj pjesmi „2001“, koja je izvučena s ploče „Life Is Yours“, pa je ovo bila premijerna zagrebačka izvedba, već su i malo manje upućeni mogli provaliti na čemu su Foals izgradili svoju iznimnu koncertnu reputaciju. Bend je fenomenalno uigran i podjednako moćan na svakoj poziciji.
No, ako ne znate kad su i kako raspodijeljene pojedinačne uloge teško ćete pogoditi da uz frontmena Yannisa jedino bubnjar Jack Bevan i drugi gitarist Jimmy Smith imaju puni staž, da se basist Walter Gervers upravo vratio nakon višegodišnjeg izbivanja, a da su klavijaturist Joe Price i perkusionist Kit Monteith nominalno samo pridruženi članovi ekipe. Šestorka djeluje nepogrešivo i matematički precizno u svakom detalju, na koncertu nema baš nimalo praznog hoda, a gotovo da nema ni pauza između pjesama jer niti jedan Yannisov monolog ne traje dulje od desetak sekundi.
Temperaturu u gledalištu dodatno podiže četvrta pjesma „Olympic Airwaves“ koja jest projektirana za veće arene, ali se jednostavno i efektno prenosi u format klupskog koncerta. „2am“ i „In Degrees“ zadržavaju tenziju prije nego što dvorana proključa na uvjerljivo najvećem hitu „My Number“, koji s raspjevanim pratećim zborom iz publike miriše na U2 kakav je nekad bio.
Slijedi još jedna demonstracija moći s letećim izmjenama obje gitare dok se „My Number“ pretapa u „Black Gold“. A onda bend uzima vrlo kratki predah za flešbek u 2010. godinu s monumentalnom kompozicijom „Spanish Sahara“, uvijek jednom od najupečatljivijih. Do kraja regularnog vremena „Black Bull“ se izdvaja kao najžešća stvar, ali to je tek priprema za grandioznu završnicu u koju Foals ulaze s ultimativnim starim favoritom „Inhaler“, a izlaze s kratkom razmjenom gitarističke paljbe između Phillipakisa i Smitha.
Publika ih naravno gromoglasno doziva na bis, pa se vraćaju s „Mountain at My Gates“ i još jedanput zakucavaju. Prije rastanka odsvirali su još „What Went Down“ i „Two Step Twice“, kao dodatak jednom očekivano briljantnom koncertu. Neplanirano spuštanje sa Šalate u Tvornicu ipak ne može zasmetati vrhunskom bendu. U kronologiji zagrebačkih gostovanja ovo je zapravo već treći takav slučaj, a akteri su uvijek Englezi jer se isto dogodilo 2016. s Noel Gallagher’s High Flying Birds i davne 2007. s Groove Armadom. Po svemu sudeći i ovaj će se nastup Foals jednako dugo pamtiti.
Saznajte više:
Jack Bevan (Foals): Album ‘Life Is Yours’ je naša reakcija na lockdown period
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
