Turska petorka glazbenih virtuoza FOURinthePOCKET u umjetničkom je priobalnom ambijentu austrijskog konzulata u Istanbulu nesvakidašnjom žanrovskom fuzijom prerezala pupčanu vrpcu 21. izdanja festivala Jazz Istanbul.
Bospor ljeti grli aura varljive topline, topline kojoj ne treba vjerovati, ali s njom se koketira jer nosi struje kozmopolitizma. Obala Istanbula odiše mirisima prženih dagnji, jakog čaja u rasplesanim čašama kontura tulipana na bakrenim tacnama i aromama srpnja što potvrđuju da se ljeto prostrlo na pločnike i uvuklo u uglađene parkove. Tijesnim ulicama naglih uspona još se uvijek potiho odbija jeka neočekivano zdravog Ponosa svijetu pokazanog iz vizure tradicionalizma i kontrole. Istovremeno predimenzionirane tamne uniforme još uvijek odasvud osmatraju neće li se tko naglo zatitrati i napojenim zmijurinama s hladnih, bijelih vozila ih ugasiti, ohladiti…
No Istanbul ima svoj zdravi titraj, a on buja obalama mirnog Bospora ispruženog i ispred austrijskog konzulata čiji je mozaikom popločeni atrij pod turskim polumjesecom i bez zvijezda preplašenih mehaničkim svjetlima grada postao forumom toplog zvuka.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=z-QRtPnfOmE[/youtube]
Prvosrpanjski je utorak oko 21:30 trzajem bas gitare Alpa Ersönmeza pred tristotinjak ulickanih ljudi najavio početak jazz-soul koncerta istanbulske petorke duhovitog imena FOURinthePOCKET. Bend predvođen sitnom i kovrčavom turskom muzom glazbe, Elif Çağlar, započeo je fuziju dvadeset i jedne pjesme izvedene u 21 godinu Jazz Festivala Istanbula s neprimijetnim klizanjima i prijelazima iz distorzičnog Massive Attacka, gdje do izražaja dolazi vječno ozaerni vituoz Çağrı Sertel za kljavama, u klasike Marcusa Milera ili Herbieja Hancocka. Sertel i Ersönmez vitalni su duo poznat po svojim brojnim instrumentalnim suradnjama, gdje gruvaju u elekroničkim ili pak akustičnim, brass kombinacijama poput Ersönmezovog projekta Cereyanlı. No Alp Ersönmez posebna je karizma, naboj energije i hiperaktivnosti za basom s kojim ne može pred publikom odlučiti treba li voditi ljubav ili se s njime životinjski prožeti, pa kao na vrelom žaru poskakuje pozornicom i izvija se prema linijama koje mu instrument-partner oblikuje. Bend tako nijansira srodne žanrove od jazza, soula i funka u prepoznatljivu ritmičnu formu koja se odupire dosadi što Çağlar sirenskoga vokala zaokružuje u interpretacijama Erykah Badu ili Alicie Keys.
Međutim, FOURinthePOCKET, treba jasno kazati, nisu cover bend, već ovom polovicom prvog nastupa istanbulskog festivala odaju počast velikim imenima, da bi kasnije prešli na svoje autorske skladbe u kojima se šarmantnoj vokalistici pridružuju i sam klavijaturist Sertel i razigran basist. To je, poznavajući njegov osobni rad, ili onaj u projektima jazz velikana Ilhana Erşahina, nevjerojatna rijetkost jer upravo je Sertel taj koji je podržava snažnim soul dionicama vokala. Ersönmez pritom zasjenjuje čak i protagonisticu priče, pa se prepoznatljivo veselog ponašanja prepušta dječačkim porivima i u pomalo otrcanim tenisicama, što prkose uglađenom kontekstu mjesta zbivanja, hlapićevski poskakuje i svoj pokret prenosi na bas. Jedan od nekoliko klimaksa večeri tako postaje njegova solaža slappinga tijekom prisjećanja na Millera čime privlači publiku na skakutanje oko pozornice i plesanje dok sami nisu kao koncertno tijelo postali koncertni ples.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=eyZIe0AWfmk[/youtube]
FOURinthePOCKET tijekom dvosatnog nastupa za kakvim Hrvatska vapi najavljuju i novi EP koji bi se na internetu i međunarodnim tržištima trebao naći ove jeseni, zajedno s trećim albumom četvorke Istanbul Sessions gdje Ersönmez također svira bas puno desetljeće. Ersönmez i njegovi FOURinthePOCKET ovim koncertom tako potvrđuju svoje vodeće mjesto na istanbulskoj jazz sceni gdje s lakoćom dominiraju svojim maestralnim improvizacijama i modulacijama, kako na poznatim predlošcima, tako i na svom autorskom repertoaru punom fine energije i žanrovske eklektičnosti. Nakon Istanbula vrijeme je za jazz i soul u okvirima nekadašnjeg povijesnog im dušmanina koji se može pohvaliti primjerenim festivalima i snažnim temeljima za ovakve večeri savršenog zvuka. Dakle, poziv je upućen, dragi Alp.
U sljedećih nekoliko tjedana na različitim će gradskim točkama pozornicama vladati Hugh Laurie, Katie Melua, Chick Corea, Stanley Clarke, Ilhan Ersahin, Richard Bona i Brad kao neka od imena jednog od najstarijih istanbulskih festivala.
*Tekst je napisan u suradnji s Ahmetom Bilgiçom
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
