‘Pozitivne pjesme’ ne donose mnogo novoga, pogotovo onima koji imaju negativno mišljenje o liku i djelu Franka Turnera, no riječ je o vrlo solidnoj iako pomalo jednoličnoj ploči koja donosi dašak vedrine.
Frank Turner je održao vjerojatno najbolji koncert na glavnoj pozornici ovogodišnjeg 10. INmusic Festivala. Već i puštanjem “Satan Is Real” The Louvin Brothersa pri izlasku na stage dao je naslutiti da se sprema nešto izvanredno, a zabavljačkim duhom, energičnom svirkom i himničnim melodijama to je odriješito i potvrdio. Poput vedre melodije u skandirajućem refrenu: “There is no God, so clap your hands together…”, cijeli nastup zvučao je upravo kao i naziv njegova novoga albuma – pozitivne pjesme za negativne ljude.
Sam taj naslov već otkriva da na novome albumu Turner neće mnogo mijenjati pristup pisanju pjesama s kojim je postao velika zvijezda u rodnoj Engleskoj. Riječ je o folk-rocku sa pankerskim tendencijama nalik s jedne strane Billyju Braggu, a s druge strane i keltskim varijantama poput npr. Flogging Molly. U najboljim trenucima, poput singla “Get Better” pogađa onu notu svojstvenu Springsteenu na albumu “Wrecking Ball” kada se elementi folka i rocka najbolje sljube u žestoki stadionski napjev. U drugim dobrim trenucima, poput balade “Mittens” to može podsjećati na pop dane Poguesa nakon odlaska Shanea MacGowana na albumima “Waiting for Herb” i “Pogue Mahone”. Ima tu i manje inspirativnih djelova na kojima zvuči kao punk-rock bend koji se nakon duge karijere odlučio zakopati u jednak srednjostrujaški zvuk, zadovoljan prihodima koje mu donosi. Kandidate za usporedbu ne treba tražiti predaleko od kuće.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=tB4Avdlz3lk[/youtube]
To je ujedno i najveća slabost albuma “Positive Songs for Negative People”. Zvuči jednolično. Osim akustičnih rubnih točaka s početku i kraja albuma, Turner je cijelo vrijeme u istoj brzini, u istom veselom borbenom raspoloženju i ostaje tek na pjesničkom nadahnuću pjesmu učiniti privlačniju slušatelju. Tekstovi su ponekad naivni, ponekad domišljati, najčešće nabrijani. No, govorio on o ljubavi, samounaprijeđenju ili brigama, ton je konstantan, što bi moglo uzrokovati odlaganje albuma na policu nakon manjeg broja slušanja nego što se planiralo.
Zapravo, na dojam o albumu najviše će utjecati ono što već mislite o Franku Turneru. Smatrate li da je nemaštoviti pozer prve klase, ovim pozitivnim pjesmama nećete ni pristupiti. Ako vam se sviđa što je dosad radio, poslušat ćete ih i sviđat će vam se. Ako ne znate što misliti o njemu, poslušajte ih, jer postoji velika šansa da će vam se dopasti. Jer u doba bezbrojnih tmurnih kantautora što se hrvaju s Weltschmerzom, ponekad je pravo osvježenje čuti nekoga kako se kesi: “At this truth we have arrived: God damn, it’s great to be alive!”
Ocjena: 7/10
(Xtra Mile Recordings / Universal Music, 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
