Bend željan svirke, publika želja hitova i album najvećih hitova na repertoaru. Što može krenuti po krivu? Ništa. Može se samo dogoditi dobro koncertno buđenje, što proljetno, što postpandemijsko. Trenutak ‘izvan kontrole’ koji su svi čekali.
Rijetko koji bend za zapada je pred zagrebačkom publikom svirao u skoro u svakoj fazi svog rada kao što je to slučaj sa škotskom skupinom Franz Ferdinand. Čak i sa usputnim projektom FFS udruženi s Ronom i Russelom Maelom iz američke grupe Sparks su svirali na INmusicu 2015. godine. Posebnost okolnosti dogodio se i ove 2022., jer upravo su Franz Ferdinand bili prvo veliko dvoransko rock ime koje je ‘sviralo kraj pandemije’ u Zagrebu, tj. početak prve velike proljetne i ljetne koncertne sezone nakon, po svemu, rekordne 2019. godine, koju smo već skoro i zaboravili.
Bend predvođen Alexom Kapranosom nije pucao od radnog elana i stvarao u studiju neka nova poglavlja tijekom pandemije. Upravo suprotno, nije se pokazao imunim na krize u međuljudskim odnosima. Bubnjar Paul Thomas napustio ga je usred jedne probe. Na njegovo mjesto došla je Audrey Tait, s kojom su snimljene dvije nove pjesme, dok su se u FF-u odlučili napraviti prvo ‘podvlačenje crte’ objavom kompilacijskog albuma „Hits To The Head“.
Nije to naravno potez ‘s vrha karijere’, ali je se pokazuje dobrim taktičkim manevrom – jer narod je hitova gladan, bar se tako pokazalo sinoć u Dom sportova. Kao da prvo prije svega treba proslaviti nove povoljne okolnosti, dokle god one trajale. Dakle, očigledno nikome ne odgovara stavljati nove izazove pred publiku, preče je uz sviranje hitova obnoviti odnose. Frand Ferdinand su svojim poletnim ritmom i pregrštom hitova u ovom trenutku idealni za veliki rock tulum, upravo onakav kakav se dogodio sinoć. Kao da su neka (nepostojeća) vrsta rock mardy grass benda za dizanje raspoloženja, tj. za bombardiranje hitovima u glavu.
U Domu sportova je počelo s „No You Girls“. Taman za zagrijavanje, da bi ‘radnu temperaturu’ za feedback postigla već sljedeća „The Dark Of The Matinee“. Glasno i s oduševljenjem je ispraćena i naredna „Curious“, a isto tako dočekana kao novi adut „Walk Away“, koju su Kapranos i društvo djelomično izbacili iz okvira originalnog aranžmana u želji da naprave još emotivniju koncertnu himnu, ali bilo bi bolje da nisu razbijali ritam. Gotovo da se može reći da je „Right Action“ potom spasila stvar.
„Evil Eye“ i nova pjesma „Billy Goodbye“ izvedene su u bloku, a i prije toga je bilo jasno da je Audrey Tait za bubnjevima odlično pohvatala konce, no najbolje je tek slijedilo. „Do You Want To“ donijela je prvi pravi vrhunac u redovima publike. Udar adrenalina pogodio je cijelu dvoranu s tom pjesmom. Glupo bi bilo reći da to nije bilo očekivano s tim evergrinom, ali svakako je bilo neočekivano da „Horizon“ odmah nakon nje održi taj vrhunac u zraku još neko vrijeme.
S „Lucid Dreams“ se situacija malo smirila, ali je zato novi roller coaster osjećaj unijela „Michael“. Dvorana je gorjela i s „Take Me Out“ koja je lako mogla označiti i kraj službenog dijela, obzirom da je sat u tom trenutku već bio ‘iscurio’ gledano od početka koncerta. No uslijedile su još „Ulysses“ i „Outsiders“. Potonja je bila prelomljena u dva dijela, a u finalu je Audrey Tait dobila poziciju u prvom planu svirajući stojeći pred dva timpana kojeg su tehničari iznijeli, dok se ostatak benda okupio oko njenog seta i preuzeo njen udaraljkaški posao. Slavlje ritma i ritam za slavlje – istovremeno.
Bis je bio povod za najeksplozivniji, nimalo kratak, plesni naboj. „Jacqueline“ je bila prvi adut u nizu koji su još činile „Darts Of Pleasure“ i „Always Ascending“, dok je finalna „This Fire“ doživjela potpunu transformaciju. „This Fire“, osim što je postala poligon za poimenično predstavljanje benda, donosila je i najviše prostora za komunikaciju s publikom od strane Alexa Kapranosa, koji je uspješno nagovorio i cijeli natiskani parter Doma sportova pred sobom u čučanj pred skakanje na ‘baražnu vatru’ refrena. Zagreb je tako opet počeo gorjeti od rock and rolla. Bilo je i vrijeme.
No otvorimo na kraju i ‘rubriku za skeptike’. Je li moglo bolje? Naravno, bilo bi bolje da je kojim slučajem na ‘Franz Ferdinand igranku’ došlo dovoljno njih za napuniti veliku dvoranu Doma sportova. Ali po pitanju ‘sviraj stare’ momenta za postpandemijsko koncertno buđenja grada nije moglo bolje. Obzirom na sve izrečeno na početku teksta, nije mogao biti ni bolji bend.
No trebat će još malo vremena da ‘vatra izmakne kontroli’. Franz Ferdinand su uspješno podmetnuli tek ‘prvi požar’. Lijepo je bilo ponovno vidjeti na tren rasplesani Zagreb izvan kontrole.
Saznajte više: Alex Kapranos (Franz Ferdinand): Jedino su ljudi s Balkana shvatili našu šalu s likom Gavrila Principa