Trodnevnu radionicu/masterclass međunarodno hvaljeni gitaristi i multi-instrumentalist, majstor eksperimentalne i improvizacijske glazbe Fred Frith zaključio je koncertom ‘Laying Demons to Rest’ na kojemu mu se pridružila trubačica Susana Santos Silva.
Živimo u doba u kojemu je trenutno najveća svjetska zvijezda (i Timeova osoba godine) glazbenica koja, kako nas jedan popularni meme često podsjeća, u više od dvadeset svojih pjesama koristi istu progresiju nekoliko akorda, a kako je duhovito jedan domaći glazbenik neki dan primijetio, većina autora pjesme piše u rasponu od tri tona, pa nije ni čudo da se često međusobno tuže za plagiranje. Nije to posebno nova pojava, već kulminacija degradacije koja je na snazi od nastanka onoga što se naziva popularnom glazbom. Danas je teško razlikovati pjesme koje se vrte na formatiranim radijskim postajama jednu od druge, a neke naše influenserice se odlučuju baviti glazbom zato što je to “jednostavno”.
Ako od glazbe tražite nešto uzbudljivo, novo i drugačije, često je potrebno izići čim dalje iz pop okvira i sreću potražiti u njima oprečnim stilovima jazza i improvizacijske glazbe. Srećom, domaća scena je i tu vrlo plodna a velik broj njezinih članova, koje možemo staviti pod zajednički nazivnik orkestra CRIO u kojemu mnogi od njih nastupaju, moglo se vidjeti sinoć u zagrebačkom Cvjetnom naselju, točnije prostorijama organizacije Kontejner gdje je trodnevnu radionicu slash masterclass međunarodno hvaljeni gitaristi i multi-instrumentalist, majstor eksperimentalne i improvizacijske glazbe Fred Frith zaključio koncertom “Laying Demons to Rest” na kojemu mu se pridružila trubačica Susana Santos Silva.
“Jesi li mislio ići sutra na Fritha,” pitao me Dražen Kokanović u jutarnjem telefonskom razgovoru dan ranije i ostavio me zbunjenog. “Ha? Kad? Gdje?” Nisam imao pojma da je čovjek u Zagrebu, a ja sam kao netko tko izrazito prati koncertna zbivanja u gradu i šire. “Pa negdje u Cvjetnom naselju.” Ne znam kako me zaobišla ta informacija, ali srećom ostale ljubitelje avangardnog pristupa glazbi očitno nije, pa je prostor ispunilo stotinjak duša raspoloženih za hrabro otiskivanje u nepoznato kroz nešto više od sat vremena dijaloga trube i gitare svirane na stotinu načina na koje niste znali da se ovaj instrument može upotrijebiti.
Sreća je htjela da sam radijsku emisiju koju vodim utorkom u večernjem terminu završio nešto ranije pa sam stigao na sam početak nastupa, a taksist koji me vozio do Kontejnera pokazao se kao solidan poznavatelj regionalne alternativne scene. Kaže da voli bendove koji zvuče “uštimano” i “usvirano”, a ja mu pokušavam objasniti da je najbolja glazba vrlo često ona kakvu ću slušati na koncertu na koji me vozi, a koja je upravo suprotna tim pojmovima, ona koja nastaje na licu mjesta i nemoguće ju je čuti u istom obliku više od jednom.
To je ujedno i glazba o kojoj je najteže pisati, jer ju je nemoguće pravilno opisati. Ne zvuči kao ništa što ste prethodno čuli, pa ju je teško uspoređivati s drugim stvarima. I najčešće vam nije ni jasno kako nastaju ti specifični zvukovi koje slušate iz Frithove gitare i pedala ispred njega. On koristi nekoliko različitih zdjela koje ili povlači po žicama poput slidea, ili ih koristi poput perkusija ili pak zvecka lančićem u nečemu nalik pepeljari.
Čini se da je par u sedamdesetak minuta izveo dvije dugačke kompozicije u kojima bi glazbenici povremeno koristili i svoje vokale na jednako netipičan način kao i instrumente. Ispuštali bi neke guturalne zvukove i razvlačili glas na samoj granici čujnosti, Nakon toga uslijedio je i kraći bis u kojemu je Frith svirao na nekakvoj verziji kalimbe koju je prislonio na žice gitare kod pick-upova što je stvaralo vrlo zanimljivu buku dok se Susana prebacila s trube na piskutanje na frulici. Ako su demoni iz naslova koncerta, a koji su često bježali iz Fredove gitare, na koncu našli odmor, onda su ga svakako i zaslužili.
Ovi nevješti opisi toga što se događalo sinoć u Kontejneru vjerojatno su jalovi pokušaj da se kaže nešto o nečemu o čemu je nepotrebno trošiti riječi. Frithova glazba govori isključivo sama za sebe i sasvim sigurno živi svoj život u onom sektoru umjetnosti u kojima ne obitava verbalizacija u klasičnom obliku, a kad bismo pokušali o njoj govoriti kroz neke mentalne slike koje stvara, s pravom biste nas proglasili pompoznim i pretencioznim poput nekih loših kritičara likovne umjetnosti ili pak onih sommeliera koji gutljaj vina opisuju “cvrkutavim” ili nekim drugim jednako arbitrarnim pojmom bez konkretnog značenja.
Ovo je glazba koju se mora doživjeti uživo i posebno je lijepo bilo vidjeti odaziv tolikog broja glazbenika iz raznih struja, dežurnih kužera i ljubitelja jazza i avangarde koji su se okupili da svjedoče njezinom sinoćnjem obliku u nastajanju. Prijatelj iz Amsterdama mi piše da večeras ide na njihov koncert u svom gradu. Kako je bilo, pitao me. Kao da je bitno, ionako će večeras vjerojatno zvučati potpuno drugačije.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
