U antologijskoj pjesmi koja živi svoj život neovisno o autoru ili izvođaču Gabi Novak tvrdi da pamti samo sretne dane. Ako je sretan dan svaki onaj dan kad snimi neku veliku pjesmu, onda Novak niti ne stigne zapamtiti drugačije dane.
Krajem 2020. izdani box set “Diskobiografija Vol.1” donosi, ako ne sve velike Gabine pjesme, onda barem mnogo njih. Naslov i izdavač sugeriraju da će box setova biti još, prvi dio stvorio je više nego solidne zazubice.
Box set je podijeljen na šest diskova, odnosno, još važnije, dva diska predstavljaju pjesme iz podioka “Film & Jazz”, a druga četiri iz podioka “Festivali”, i to od 1959. do danas. 23 pjesme su objavljene prvi put, i uzevši to u obzir, možemo reći da je ova kolekcija kapitalno djelo u domaćoj diskografiji. Gabina Diskobiografija igra na tri fronta: to je klasična retrospektiva najboljih trenutaka karijere, pokazivanje razvoja vokala te odabira žanrova koje će pjevati, i dovođenje u prvi plan zagubljenih ili nedovoljno eksponiranih snimaka. I jedno i drugo i treće “Diskobiografija” čini više nego dobro, no treba spomenuti podiok “Festivali” koji donosi stilski raznovrstan materijal koji će iznenaditi slušatelja, katkad ugodno, katkad neugodno, katkad oboje. Tu je još i obilje manje poznatog zlata. Pjesma “Osam izgubljenih stihova” (i još njih 22) tako debitira na CD-u, a riječ je o zagubljenom klasiku iz pera Arsena Dedića i Zvonimira Goloba. Manje poznate “Adrese moje mladosti” ili “Danas ili sutra” novi su prilozi za najbolje momente u Gabinoj impresivnoj karijeri.
Osim što je dobro birala suradnike i pjesme, Novak je možda jedna od prvih dama nečeg što se tek poslije prozvalo adult oriented pop, odnosno muzike za (ne)ugodno starenje. U tom kontekstu “Pamtim samo sretne dane” bi sa svojom lirikom, bojom glasa i stilom izvrsno odgovarala albumu “Rumours” grupe Fleetwood Mac. S druge strane, bubblegum pop “Nisam nikada više tražila od ljubavi”, “Bit će još takvih dana”, “Gazi, dragi, srce moje” su interesantni kurioziteti kojima vjerojatno nećete pretjerano obogatiti svoj život. U tu kategoriju spada i “Lipo li je šetat rivom”, duet Gabi i Arsena iz perioda prije nego što su postali obiteljska manufaktura vrhunskih pjesama.
Novak se prikazala kao sjajan interpretator i ne samo Arsena Dedića, nego i danas drugih vrhunskih autora kao što su Milutin Vandekar (liječnik, koautor pjesme “Tata kupi mi auto” i unuk Stjepana Radića), Mira Dupelj alias Alka Ruben (klinička psihologinja, spisateljica, koautorica “Tata, kupi mi auto” i unuka Stjepana Radića), Ljubo Kuntarić, Blanka Chudoba, Nikica Kalogjera, Stipica Kalogjera, Kemal Monteno, Alfons Vučer, Hrvoje Hegedušić, Maja Perfiljeva, Đorđe Novković.
Možda po prvi put van konteksta “samo hitovi, ostalo van” možemo vidjeti interpretatorski razvoj jedne dive, kako je birala pjesme i žanrove, kako je (uglavnom) pogađala i (rijetko) promašivala, kako je znala poduzeti rizik, a ne čekati da joj netko donese pjesmu. Na ovom se izdanju vidi često prešućivana stvar – veliki pjevač nije samo veliki pjevač po vokalu ili interpretatorskom umijeću. Veliki pjevač mora znati prepoznati pjesmu kojoj će on dati nešto više, i koja će njemu dati nešto više. Gabi Novak je nesumnjivo velika pjevačica i po tome.
U sastavljanju kompilacije definitivno su postojale slatke brige, vjerojatno nije ušlo u finalni izbor sve što se htjelo staviti. S druge strane, “Diskobiografija Vol.1” u potpunosti opravdava svoj naziv. Kraj svih uspona, padova i životnih nedaća ova kolekcija o Gabi potvrđuje da je pjesma bila život njen.
Ocjena: 8/10
(Croatia Records, 2020.)