Jedna od greški drugog albuma nakon uspješnog debitanstkog ostvarenja često zna biti odustajanje od prvotne formule i prebacivanje na teren na kojem se lovi trenutni trend. Oživljavanje Stax i Motown nasljeđa trenutno je retro chic preko Velike bare. Mladi Leon Bridges samo je najsvježiji primjer ‘što se nosilo ovog ljeta’, a Gary Clark Jr. svojim drugim albumom zaigrao je na sličnu kartu.
Gary Clark Jr. prometnuo se svojim prvim albumom za major label „Blak And Blue“ u novog gitarskog heroja prije dvije godine, baštineći Hendrixovo nasljeđe i stil, kao i ‘dubinsko kopanje’ prema blues korijenima. No kako nalažu ‘nova pravila’ diskografske industrije; ne smiješ snimiti dva ‘ista’ albuma, čak i ako je onaj prvi istovremeno i uspješan i odlično pogođene forme. Nošen tim imperativima Clark je svoj novi album najavljivao kao proširenje njegove glazbene ljubavi prema americani (koje baš i nema na albumu), hip hopu, ali ponajviše prema retro štihu crnog pop i soul zvuka koji je u prošlom stoljeću izlazio iz radionica memfiskog Staxa i detroitskog Motowna. Da ne bi bilo zabune, vrstan je on glazbenik i iznimni talent. Proniknuo je u srž i bit svega snimljenog i predstavljenog, no u konačnici zvuči kao da se izmaknuo u drugi plan smanjivši apetite i gitarskog dokazivanja i produkcijsko-producentskog eksperimentiranja. Gitarska zvijer s „Blak And Blue“ albuma kao da je utihnula.
„The Story Of Sonny Boy Slim“ je pitki album prilagođen uhu puno širem, a time i manje zahtijevnog slušateljskog auditorija, nešto kao malo zahtijevniji i žešći Bruno Mars, ali opet, Bruno Mars, a ne Jimi Hendrix.
Obećavajuća je uvodna „The Healing“ kao svojevrsni crossover bluesa i hip hopa kojim Clark ‘skidanjem’ B.B Kingovog načina sviranja oskudnih i reskih tonova snažnih vibrata vjerojatno i odaje počast nedavno preminulom velikanu, no „Grinder“ nastavlja tu mid-tempo igru u kojoj gitara susreće bazični hip hop ritam i brzo postaje jasno kako tu nema nikakvih jakih uporišta po kojima bi sve to ostalo dublje zakopano u ušima. „Star“ je prvi u nizu spori falsetni funk soul koji ne nudi previše uzbuđenja, i kao da služi kao most prema pravoj Stax soul baladi „Our Love“ da bi s akustičnim gospelom „Church“ bilo sasvim jasno da je drska i bučna gitarska provokativnost s debija ustupila mjesto svojevrsnoj pomirujućoj duhovnosti koja slavi ljubav. Nije ni to loše obzirom na uskovitlanost svijeta u kojem živimo, ali u slučaju Gary Clark Jr.-a to zvuči kao povlačenje u sebe.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=kvMd9KJrpg8[/youtube]
Prve jače ‘udice’ predstavljaju „Hold On“ i „Cold Blooded“ zahvaljujući većoj razigranost pratećeg benda, dok Clark u jednoj hoda stopama Sama Cookea, a u drugoj falsetno podvriskuje u Princeovu stilu. Falseti ga ‘ne puštaju’ ni u „Wings“, ni u „Bybob“, ali ni ugodno polu-baladno zvučno okruženje – kao da je u pitanju opušteni vikend program neke crne retro soul radijske postaje.
Nakon svega toga poletni pop „Can’t Sleep“ pomalo zvuči banalno, da bi onaj Gary Clark Jr. kakvog znamo od prije uskrsnuo tek pred kraj, prvo u „Stay“ uz masni gitarski premaz i u situaciji u kojoj je jedan od rijetkih koji se mogu nositi s tolikim distorziranim grumenom kompresije i da sve to zvuči smisleno, a potom u „Shake“ suhom i beskompromisnom hibridu sixties rocka. Posljednja „Down To Ride“ još jedno je falsetno sanjarenje u kojem prevladavaju poznate Barry White klavijature… Samo što takvi pokušaji bez baršunaste dubine Barryjevog glasa teško da mogu spasiti stvar kod bilo koga tko se odluči za upliv u tako nešto, pa i kod Garyja Clarka, Mlađeg…
Opći dojam na kraju svega je da je iskoračivanjem iz svojih gabarita Clark možda napravio nešto značajno za sebe, ali po pitanju onoga kako se prvotno predstavio 2012. godine, „Blak And Blue“ ostaje nenadmašen.
Ocjena: 7/10
(Warner Bros / Dancing Bear, 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
