Gatuzo ‘Megalomania’ – žestina, znoj, ali i nedostaci

The White Stripes i The Black Keys su pokazali kako dobro mogu zvučati dvojci koje tvore bubnjar i gitarist. No nije sve crno-bijelo kao u njihovim nazivima, jer nije svatko Patrick Carney ili Dan Auerbach, nekmoli Jack White. Niti u nas ima nekog Danger Mousea da ti složi zvuk koji zaslužuješ. No, usprkos nedostacima, Gatuzov album “Megalomania” donosi mnogo dobrodošle žestine i znoja, a i vizualno je najbolje dizajnirana recentna domaća ploča.

Gatuzo 'Megalomania'
Gatuzo ‘Megalomania’

Nimalo megalomanski, štoviše minimalistično, s crne pozadine bijela bogomoljka gleda terminatorski crvenim okom – izvrsni cover čiji dizajn potpisuje Lara Glavić Končar.

Glazbeno gledano, priča dobro počinje, srednjetempaškom “Bolje ti je bez mene” i na neki način podsjeća na otvaranje albuma “Brothers” The Black Keysa, možda i zato što Šiljo tuli izvan svoje vokalne zone ugode, a takvi će se izleti pokazati dobrodošlima (primjerice u kasnijoj “U mojoj glavi”), jer razbijaju monotoniju uzrokovanu dugotrajnim slušanjem njegova osebujnog glasa.

“Odlazim” je melodijski vrhunac albuma i možda pjesma koja bi najviše odgovarala radijskim valovima, ali singl je jednostavno morala biti pjesma pomirenja koju su Trkulja i Goran Bare otpjevali nakon velike svađe i ružnih riječi koje su uslijedile po Šiljinom napuštanju Majki i raskidanju odnosa koji je stvorio jedan od najvećih domaćih rock hitova, “Teške boje”. Pjesma je najzanimljivija zbog premještanja onog što je vjerojatno zamišljeno kao tekst o ljubavnom odnosu u sferu profesionalnog odnosa i prijateljstva, a glazbeno odgovara obojici pjevača.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=jkVE6AtxFnI[/youtube]

Slijedi još jedan duet, onaj sa Sašom Antićem iz TBF-a, efektan crossover moment albuma, nakon kojega se počinju javljati problemi. Prvenstveno dolazi do zasićenja vokalom, a i aranžmaski se počinju stvari trošiti. No mnogo veći problem predstavljaju stihovi, koji su na određenim mjestima zbunjujuće banalni i kvare inače dobre glazbene trenutke. Na primjer, inače super melodična rokerica “Ne ne ne” tekstom nažalost posebno mršti čelo.

Ipak na neki način, Gatuzo i od nedostataka uspijeva izvuči korist, jer i oni tvore nelagodnu atmosferu zagušljivog i tmurnog grada, kakav je prikazan na poleđini albuma.

Ocjena: 6/10

(Croatia Records, 2014.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X