Razlog ovog teksta je podizanje optužnica protiv Boba Dylana za seksualno zlostavljanje koje se kako navodi optužnica navodno odvijalo unutar šest tjedana travnja i svibnja 1965. godine.
Bob Dylan optužen je seksualno zlostavljanje dvanaestogodišnjakinje u razdoblju od šest tjedana travnja i svibnja 1965. godine u sobi u Chelsea Hotelu u New Yorku. Iako sve optužbe treba shvatiti ozbiljno, kod ove koju podnosi osoba predstavljena inicijalima J.C. naviše je upitan vremenski okvir. Riječ je o razoblju koje bi se moglo nazvati vrhuncem vrhunca Dylanove slave, fazi između dvaju remek-djela “Bringing It All Back Home” i “Highway 61 Revisited”, kad je svaki njegov korak praćen i dokumentiran. A ono što o Dylanu može znati svatko tko se posveti istraživanju u trajanju od nekoliko minuta jest to da ni jedan dan u svibnju 1965. nije proveo u Sjedinjenim Državama gdje se navodno odvijao zločin.
Početak travnja 1965. Dylan još uvijek provodi na američkoj turneji, te svira koncerte 4. travnja u Berkeleyju i 9. u Kanadi. Zatim 23. i 24. svira u Portlandu i Seattleu, a vrijeme između uglavnom provodi sa budućom suprugom Sarom Lownds u Kaliforniji. Ono što slijedi sadržaj je rock and roll legendi. Dylan 26. travnja stiže u Englesku gdje svira turneju koja je zabilježena u jednom od najvećih glazbenih dokumentaraca, filmu D. A. Pennebakera “Dont Look Back”. Bob svira koncerte do 10. svibnja, te se zadržava barem do 12. kad još daje intervjue. Nakon toga odlazi na odmor u Portugal sa Sarom, o čemu će pjevati u slavnoj pjesmi “Sara” s albuma “Desire” iz 1975., a na tom putovanju se razbolio i proveo još tjedan dana u bolnici po povratku u London. Englesku napušta najranije 2. lipnja, a možda i kasnije. U svakom slučaju, sredinom lipnja je ponovno u studiju gdje započinje rad na “Highway 61 Revisited”.
S obzirom na navedeno, Dylan ne bi trebao imati problema s dokazivanjem kako ne postoji vremenski okvir od šest tjedana koji uključuje veći dio travnja te svibanj 1965., a koji je mogao provesti na mjestu zločina. Između ostalog, evidentirao je da je sobu u Chelsea Hotelu imao u razdoblju između 1961. i 1964. kada se u obližnju prostoriju useljuje i Sara. U optužbi je soba opisana kao raskošna prostorija premda je poznato da je Chelsea bio otrcano okupljalište gladnih umjetnika. Jednostavno, već na prvi pogled ova optužba podiže previše upitnika. Dylan je u tom razdoblju svakako bio prepotentan i često neugodan, što se jasno vidi u Pennebakerovom filmu snimljenom upravo tih dana. Ali upravo tih dana bio je negdje drugdje. Mogao je pjevati: “I’m not there, I’m gone.”
Saznajte više: Bob Dylan optužen zbog navodnog seksualnog zlostavljanja 12-godišnje djevojčice 1965. godine