Tri večeri nakon nastupa kao Hobby Horse, Ghost Horse je u proširenom sastavu pokazao zanimljiv isječak određenih kretanja na suvremenoj međunarodnoj jazz sceni.
Nakon što su u srijedu u obliku trija Hobby Horse odradili svoje predstavljanje zagrebačkoj publici u Močvari, tri večeri kasnije talijansko-američki džezeri vratili su se na mjesto zločina kao sekstet Ghost Horse u kojem se saksofonistu (i bas klarinetistu) Danu Kinzelmanu, basistu Joeu Rehmeru i bubnjaru Stefanu Tamborrinu pridružuju Glauco Benedetti na tubi, Filippo Vignato na trombonu te Gabrio Baldacci na bariton gitari.
Što se može dogoditi u razmaku od tri večeri? Ne mnogo, rekli bismo. Ali bili bismo u krivu kad je u pitanju Ghost Horse, jer je šestorka u kratkoj rupi između dva zagrebačka koncerta uspjela objaviti album uživo “Live at Area Sismica” snimljen u gradu Forli u središnjoj Italiji početkom prošle godine u klubu koji, sudeći prema fotografijama, izgleda vrlo slično Močvari, kako je izgledala u subotu. Ploča donosi pet live verzija pjesama koje čine polovicu proširenog digitalnog izdanja njihovog studijskog prvijenca “Trojan” iz 2019. godine, što otprilike opisuje i ono što smo imali priliku čuti i na koncertu u klubu na nasipu.
Bend je možda najupečatljivije stvari servirao na početku nastupa u pjesmama koje otvaraju njihovo studijsko izdanje, a to su naslovna “Trojan” i hektična “Squirrels Are Not Your Friends” koju bend svako toliko prekida unisonim recitiranjem nadrealističkih stihova. No, bilo je i u drugoj polovici nastupa upečatljivih trenutaka, od neke vrste anti-sola na tubi koja je zvučao poput vanzemaljskog medvjeda što prede dok ga Benedetti mazi prstima, do ekstatičnog momenta u kojem puhačka sekcija svoje instrumente mijenja za udaraljke i stvara hipnotički ritam.
Pišući o nastupu Hobby Horsea, naš je urednik određene elemente njihove glazbe povezao s izvođačima kao što su The Last Poets i Frank Zappa, a iste natruhe mogle su se čuti i kod proširenog sastava. Jednako tako svojim zaigranim kombiniranjem ekspresije i melodije znali su podsjetiti na glazbu Johna Lurieja i njegovih Lounge Lizards. Više predani odvažnosti nego virtuoznosti te atmosferi nego grooveu, jazz glazba Ghost Horsea sa svojim improvizacijama preko jednostavnih bas linija pokazala se krojenom po mjeri publike koja viziju stavlja ispred kompleksnosti izvedbe.
Pred kraj koncerta publici se ovaj put kao glasnogovornik obratio Tamborrino održavši još jedan govor u čast kluba koji ih je ugostio, podsjećajući nas da moramo biti zahvalni što imamo takva mjesta jer su ona u drugim mjestima poput njegove Italije prilično rijetka. Nakon toga našlo se još vremena i za završnu skladbu, kao i bis. Može se reći da je Ghost Horse u otprilike sat i po svoje rasprodane subotnje večeri u Močvari pokazao zanimljiv isječak određenih kretanja na suvremenoj međunarodnoj jazz sceni, ali nas i podsjetio da neka imena na lokalnoj sceni i pred manje publike izvode jednako inovativnu i zanimljivu glazbu.