Australci i dalje sviraju najbolji garažni punk na ovom planetu.
Za većinu koncerata koje sam pohodio imam u glavi spremljen fragment sjećanja koji me podsjeti na cjelokupni doživljaj nastupa. Tako me na koncert australskih synth punkera Ghoulies u Klaonici jedne sparne rujanske večeri 2023. uvijek sjeti moj prijatelj koji dotad nikad nije čuo taj bend. Nakon otprilike dvije minute mahnite i furiozne svirke u koju su bile ugurane već tri pjesme, prijatelj mi je, nestabilno stojeći zbog poganja oko nas, pod dojmom rekao: „Jebote“.
Gotovo godinu i pol kasnije i ja sam u više navrata, također pod dojmom, koristio taj popularni izraz preslušavajući drugi po redu album „Shafted By The Algorithm“. Novi set od 12 pjesama poprilično vjerno prenosi koncertnu energiju koja je zaštitni znak benda. Tako će vas već u prvih deset sekundi uvodne pjesme „Shafted“ pregaziti uvrnuta synth melodija i frenetični tempo zbog kojeg ćete se do kraja albuma osjećati kao da ste zadnjih 20 minuta, koliko traje ploča, pokušavali popiti kavu iz kartonske šalice usred testiranja u zračnom tunelu.
Ghoulies nisu tipičan bend australske garažne punk scene jer umjesto prljavog i zamuljanog zvuka nude kristalno čistu glazbenu podlogu začinjenu efektima i semplovima zbog čega povremeno podsjećaju na kultni surf bend Man or Astro-man?. Dojam kromiranog, izvanzemaljskog zvuka pojačan je zahvaljujući gitaristu Charlesu Wickhamu i basistu Alecu Thomasu koji se sa svojim distorziranim glasovima izmjenjuju u ulozi glavnog vokala benda. Prominentnu pak ulogu ima klavijaturistica Indigo Foster čije su melodije dovoljno uvrnute da bi mogle poslužiti kao pratnja ubrzanim skečevima Montyja Pythona ili Bennyja Hilla. Finalni začin punk ludilu je precizni bubnjar Alex Patching čije šesnaestinke na hi-hat i ride činelama doprinose osjećaju brzine.
Članice i članove benda ciljano sam istaknuo jer upravo su tehnička potkovanost i sviračke finese najveća prednost pjesama koje u suštini ne odstupaju od formule synth punka s upakiranim elementima popa, ekstremnim tempom i brzim izmjenama ritma. „Low I.Q.“ zarazit će vas synth melodijom i parajućom solo dionicom na gitari dok ćete, primjerice, na kraju pjesme „TRC“ uživati u maestralno odsviranom fillu na bass gitari. Takve sitnice vuku na opetovano preslušavanje ionako kratkih pjesama koje pritom sve teže izlaze iz glave.
Album općenito dobro drži brzinu i momentum, a jedan od rijetkih minusa je instrumentalna pjesma „Black Tarp“ koja zvuči kao nedovršena ideja bez vokala. No blago narušeni dojam popravlja finalna četvrtina albuma catchy i uvrnutim pop-punk brojevima „Irrelevance“, i finalnom „Magnetic Scum“ u kojoj se isprepleću pamtljive melodije gitara i syntha. „Shafted By The Algorithm“ za nijansu je slabiji od debitantskog albuma „Flat Earth“ iz 2020., no to ne umanjuje činjenicu da se radi otkačenom i žestokom albumu koji će vas dobro zabaviti.
Internetska bespuća izraz „shafted“ generalno opisuju kao stanje u kojem ste „kraljevski sjebani nesretnom situacijom, bez obzira na pripremu“. Ako na Youtubeu ili nekom servisu za iznajmljivanje glazbe naletite na pjesme Gholiesa, možete biti sigurni da vam je algoritam bio naklonjen jer Australci i dalje sviraju najbolji garažni punk na ovom planetu.
Ocjena: 8/10
(Erste Theke Tontraeger, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
