Ridley Scott se približava devedesetoj godini života i snima filmove kakve želi ritmom od jednog godišnje. Usto se vjerojatno i zabavlja, a svojim novim filmom zabavit će i gledatelje.
Veliki povijesni epovi smješteni u doba Rimskog carstva (poznati i kao swords-and-sandals filmovi, premda je taj pojam u osnovi označavao talijansku verziju holivudskih klasika žanra, neku vrstu ekvivalenta špageti vesternima također popularnih u šezdesetima, ako baš želite) u novom stoljeću postali su uvelike stvar prošlosti i rijetko koji od njihovih predstavnika ostao je upamćen do danas; možda “Troy” Wolfganga Petersena i, naravno, “Gladiator” Ridleyja Scotta koji se uvrštava među klasike i okitio se Oscarom za najbolji film na samom početku novog tisućljeća.
Golem uspjeh filma potaknuo je odmah razmišljanja o njegovom nastavku, ideje su dugo cirkulirale, a jedan od najšašavijih potencijalnih scenarija napisao je glavom i bradom Nick Cave. U njegovoj viziji, junak izvornika Maximus onkraj zemaljskoga života suočava se s antičkim bogovima i putuje kroz vrijeme, a cijeli projekt bio je toliko ambiciozan da se čak ni Scott nije usudio upustiti se u njegovo ostvarivanje.
Možda potaknuti nedavno popularnim memeom koji odgovara na pitanje “koliko često razmišljate o Rimskom carstvu”, gladijatorske igre vraćene su u fokus javnosti, pa je tako ove godine prikazana premijerna sezona serije “Those About to Die” redatelja Ronalda Emmericha najpoznatijeg po često katastrofalnim filmovima katastrofe, a koja je u jednakoj mjeri cringey i zabavno mnogima prizvala u sjećanje ljubav prema Scottovom filmu čiji je nastavak imau uslijediti za nekoliko mjeseci, punih četvrt stoljeća otkako je bivši general Russella Crowea iskrvario na pijesku Koloseja.
Kako Caveov scenarij nije bio prihvaćen, Scott se odlučio ponovno udružiti s Davidom Scarpom, čovjekom zaslužnim za njegov prošlogodišnji povijesni film “Napoleon” koji ćemo više pamtiti po afektiranoj glumi njegove zvijezde Joaquina Phoenixa (negativca iz prvog “Gladijatora”) i nekim doista izvrsno režiranim scenama bitki, a manje po pisanom predlošku prema kojemu je snimljen, pa su bilo kakve nade o tome da bi nastavak mogao doseći kvalitetu izvornika brzo dovedene u pitanje, i to s pravom.
Naime, isto kao što je bio slučaj s “Napoleonom”, i “Gladiator II” urezat će nam se u sjećanje prvenstveno po suludim scenama sukoba u areni u kojima se Lucius, Maximusov sin, suočava s CGI majmunima, nosorogom ili sudjeluje u “pomorskoj bitci” unutar Koloseja kojim plivaju čak i morski psi, negoli po fabuli koja se ili suviše oslanja na okvire zacrtane u prethodnom filmu, ili zalazi u dubioze i klišeje koje se moglo izbjeći.
Važno je istaknuti da se ovaj film ne smije gledati kao realistično djelo, jer takav način će vas brzo dovesti do ruba živaca zbog brojnih nelogičnosti i notornih bedastoća koje kreću već u prvoj sekvenci ratovanja. “Gladiator II” je fantazija, bajka namijenjena odraslima samo zbog nekoliko krvavih prizora koje zbog ranije spomenutog oslanjanja na kompjuterski generirane efekte dijeluju manje upečatljivo od onih iz dvadeset i pet godina starijeg filma.
Glumačka postava je solidna, predvođena Paulom Mescalom kojeg smo dosad navikli gledati u mnogo nježnijim ulogama poput onih u lanjskim “Aftersun” i “All of Us Strangers”. U ulozi Luciusa Mescal zadržava urođenu ranjivost iz spomenutih filmova koja je u oštroj suprotnosti s ovaj put nabildanim tijelom ratnika i gladijatora spremnog za sukob s ljudima i svakojakim zvijerima.
Njemu su suprotstavljeni Pedro Pascal (“The Last of Us”) kao general Acacius, Luciosov predmet gnjeva većinu filma (u napadu koji je ovaj vodio stradala je junakova žena – poznato?) i Denzel Washington kao Marcinus, gospodar gladijatora i zlokobnija varijanta Proxima kojeg je u izvorniku tumačio Oliver Reed prije nego se u Malti opio do smrti ne snimivši čak ni sve scene u filmu.
Na pragu svoje sedamdesete, Washington izgleda mnogo mlađe i vitalnije od svoje stvarne dobi, a kako se ponovno spominje u kombinacijama za nominaciju za Oscar u kategoriji sporedne uloge, njegove priče o skorašnjoj mirovini djeluju potpuno nepotrebno, budući da ovaj dvostruki oskarovac ima svakako još mnogo toga za ponuditi u svojoj karijeri.
Umjesto ludog Komoda iz prvog filma, Rim ovdje ima dvojicu ludih careva, braću Getu i Karakalu koji izgledaju kao sifilitična i pijana verzija udvostručenoga Eda Sheerana, no gledatelju će trebati više vremena da mu postane jasno tko je zapravo glavni negativac u ovome filmu. Prije toga uslijedit će cijeli niz sekvenci raznih borbi koje se redaju (pre)brzim tempom koji će vam dva i pol sata njegovog trajanja učiniti pitkim i zabavnim, ali emotivne vrhunce prethodnog nastavka neće dostići niti će se ičime dublje urezati u pamćenje, pa će njegova sudbina vjerojatno biti takva da će ostati upisan kao fusnota članka o prvome filmu na Wikipediji.
Ridley Scott se približava devedesetoj godini života i snima filmove kakve želi ritmom od jednog godišnje. Usto se vjerojatno i zabavlja, a novim filmom zabavit će i gledatelje. A zabava je i cijela poanta gladijatorskih igara. “Are you not entertained,” pitao je Croweov Maximus publiku u Koloseju i nas pred ekranom. Bili smo zabavljeni tada, zabavljeni smo i danas, ali manje toga ponijet ćemo sa sobom jednom kad izađemo iz arene. Odnosno kina.
Ocjena: 7/10
(Paramount Pictures, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
