Grammyjevka Dee Dee Bridgewater održala je u Rovinju koncert za pamćenje.
Okolnost je htjela da Dee Dee Bridgewater ne održi svoj prvi koncert u Hrvatskoj u glavnom gradu, a okolnost se zvala vulkanska prašina s Islanda koja je prizemljila sve letove preko Atlantika i time zapečatila sudbinu nikad održanog petog sveženskog jazz festivala Jazzarella. Ili je jednostavno bilo nemoguće da se dogodi da na jednom festivalu zajedno nastupe Dee Dee Bridgewater i Cassandra Wilson (obzirom da se to do sada nikada nije dogodilo).
Godinu dana kasnije čast mjesta održavanja hrvatskog koncerta za jednu od najvećih diva današnje jazz scene pripala je Rovinju. U međuvremenu je Dee Dee za album ‘Eleanora Fagan To Billie With Love From Dee Dee Bridgewater’ osvojila i Grammy za najbolji jazz album, tako da je situacija ovog puta za njezine poklonike bila kudikamo napetija. Iako se obično teško složiti s odlukama biračkog tijela Grammyja, ove godine su sigurno pogodili u dvije stvari, odnosno u zasluženom nagrađivanju grupe Arcade Fire i Dee Dee Bridgewater. Svestrana američka jazzerica snimila je najbolji album u svojoj karijeri – eksplozivni hommage velikoj Billie Holiday.
Svojevrsno slavlje života kroz glazbu kako jedino Bridgewater može prirediti. Koncert pred tristo posjetitelja u dvorani Adris na rivi bio je također jedan od najboljih jazz koncerata koji se općenito dogodio u našoj zemlji. U dvosatnom tour the forceu Dee Dee Bridgewater se pokazala kao pjevačica iznimne energije, snažnog vokala, glumica i imitatorica brodveskog kalibra kao i jedna od najboljih poznavateljica lika i djela Billie Holiday. Barijeru s publikom je probila već na samom početku dok je odlično uigrani kvartet s iznimno talentiranim pijanistom Edselom Gomezom svirao uvodnu temu pjesme ‘Lady Sings The Blues’, koja ujedno i otvara Grammyjem nagrađeni posljednji album.
Komunikativna i vedra Dee Dee je bez naglaska je izgovorila ‘Hvala’, duboko se naklonila, predstavila sve glazbenike i na simpatičan način iznijela plan misije cjelovečernjeg uživanja u glazbi Billie Holiday, što je gromoglasno prihvaćeno od publike nakon čega je Lady zapjevala snažno, ali naravno ne blues, već vrhunski jazz. Zahuktavanje je nastavljeno s ‘Lover Man’, a potom je Dee Dee baladom ‘Don’t Explain’ dočarala dubinu emocije koju je u stanju vokalno dočarati.
No svjesna svoje moći nad publikom jako je pazila da ista ne klone ili padne u depresiju od previše emotivnosti, pa je ponovno upumpala adrenalin s ‘Them There Eyes’, brass raspašojem karakterističnim za New Orleans i ujedno jedinom pjesmom koja se ne nalazi na njenom posljednjem albumu. Kako je sama priznala, toliko voli New Orleans da je preporučila da taj grad svatko sebi ubilježi kao mjesto koje treba posjetiti i doživjeti.
Ponovno ’emotivno topljenje’ uslijedilo je s ‘Good Morning Heartache’, ali i ubrzavanje tempa kasnije s ‘Fine & Mellow’ i ‘My Mother’s Son In Law’. No nije se tu samo glazbom održavala veza s publikom. Dee Dee je u glumačkim točkama imitirala Billie Holiday, njen hod i mimiku, te njenim glasom komentirala sebe, pjevala poput nje i naravno pričala kratke povijesne i poučene pričice, primjerice savjet za djevojke kako natjerati dečka da ih zaprosi i to sve kroz stihove Billie Holiday.
Vokalom je pripremala konstantna iznenađenja, a jedan od vrhunaca bilo je izvrsno imitiranje zvuka trombona i zavidna solo točka oponašanja vokalnim ‘sviranjem’ taj način. Svoju glazbenu priču o Billie Holiday Dee Dee Bridgewater je završila s pretposljednjom pjesmom ‘Strange Fruit’ za koju je priznala da se za nju teško odlučuje ako atmosfera u publici nije na dostatnoj visini za tako nešto. Objasnila je da je to jedna od ključnih pjesama za razumijevanje glazbe Billie Holiday, a obzirom da ju je izvela tako da je većini sledila krv u dvorani, nije teško povući određene paralele i zamisliti se o tome je li to i ključna pjesma za razumijevanje Dee Dee Bridgewater.
‘Ne želim vas ostaviti u ozbiljnom raspoloženju, pa ćemo za kraj nešto veselo’, izjavila je svjesna težine emotivne neizvjesnosti koja je ostala visjeti u zraku nakon što je otpjevala ‘Strange Fruit’. A izbor je pao na ‘Miss Brown To You’ kojom je završetak dobio sve karakteristika spektakla u malome, nakon kojeg se samo ozarenog lica mogla napustiti dvorana. Ošamućenost je pak došla kasnije, kad je mozak u miru procesuirao nešto što je dva sata djelovalo na psihu poput tornada.
Tornada zvanog Dee Dee Bridgewater. Koncert koji je vjerojatno teško zaboraviti i nakon uspješno izvršene medicinske lobotomije.