Iako sadrži tek osam pjesama i kodu novi album irskog barda traje 42 minute i svaku sekundu tog vremena boji dubokom ljepotom zvuka i stiha.
Išao sam provjeriti kada sam zadnji put pisao o Glenu Hansardu i uvidio da to i nije bilo tako davno. Štoviše, bio sam recenzirao njegov posljednji studijski album “This Wild Willing” koji sam ocijenio kao “vjerojatno najbolje od Hansardovih samostalnih izdanja dosad, koje još uvijek ostavlja malo prostora za napredak do potpuno očaravajuće ploče kakvu Hansard sasvim sigurno ima u sebi.” Četiri godine kasnije, pred nama je ploča dugačkog i upečatljivog naziva -“All That Was East Is West of Me Now” i čini se da smo dobili tu dugo očekivanu ploču koju je Hansard imao u sebi još otkako je svirao u The Frames, i prije nego je zasjao u duetu s Marketom Irglovom u filmu “Once” čija im je zaštitna balada “Falling Slowly” donijela Oscar za najbolju izvornu pjesmu.
Već na prvo slušanje učinilo mi se da bi to mogao biti taj album, ali trebalo je proći deset dana od njegove objave da mu pružim pozornost koju zaslužuje i preslušam ga dovoljno puta da mogu smatrati kako sam mu dopustio da me potpuno obuzme svojom ljepotom, makar sigurno postoje još neka tajna vrata koja nisam uspio dokučiti, a iza kojih bi mogla čučati još koja škrinja s neotkrivenim blagom. Do njih ćemo doći u narednim slušanjima kojih će, s obzirom na nevjerojatnu ljepotu ove ploče, svakako biti još mnogo.
Ploča započinje sa “Feast of St. John”, dakle na Ivanje dok gore krijesovi, a vojnici se vraćaju iz nekih ratova i sve što im je bilo istokom sad im je na zapadu. U country ritmu s povremenim dozama keltkog prizvuka, s prvim himničnim refrenom albuma koji se pjeva iz sveg glasa kako bi se otjeralo zlo i ptice lošeg vremena: “Oh, monsters begone!” Nakon toga nas apokaliptična “Down On Our Knees” odvlači u smjeru rocka s gitarskim rifom koji zvuči kao da bi se svaki čas mogao pretvoriti u žešću verziju “I Heard It Through The Grapevine” dok Glen pjeva o otvaranju sedam pečata i nebu koje krvari, jahačima apokalipse i svim modernim kugama od pandemija do rata i masovne migracije, dok svi završavamo na koljenima (“eventually“) i širimo ruke prema nebu.
“There’s No Mountain” bila je još jedan od najavnih singlova, što ne čudi jer ima onaj gospel ugođaj za koji znamo da se uživo može pretvoriti u duhovno iskustvo kao što smo doživjeli u Lisinskom (na i dalje jednom od najboljih koncerata u posljednjih deset godina) s pjesmom “Her Mercy” s albuma “Didn’t He Ramble”. Nova pjesma je prava pravcata himna koja govori o vjeri jednog para da ljubavlju i slogom može nadvladati sve prepreke. Ubacite u to i koju referencu na Jacksona C. Franka i zborski refren i dobili ste pravi hit.
Na centralnom dijelu albuma Glen kao da očijuka sa stilovima svojih uzora, pa tako na “Sure As The Rain” s krasnim frankofonim refrenom može podsjetiti na Leonarda Cohena, dok “Between Us There Is Music” već u prvim taktovima ostavlja malo dvojbe da je nastala pod utjecajem zvuka koji prakticiraju Nick Cave i Warren Ellis na svojim posljednjim albumima. “Ghost” će, pak, na refrenu zazvučati kao Radiohead u melodičnijim danima.
Zadnja trećina donosi nam prvo “Bearing Witness”, još jedan od nekoliko singlova koji su prethodili ploči, a u njoj Hansard donosi još sjajnih stihova poput: “I’m stepping lightly, I’m learning to dance/I’ve got fifty-two milk-white roses for the Angels of Happenstance.” Kao što joj samo ime kaže, “Short Life” se bavi prolaznošću života i prilikama da se u ograničenom vremenu koje imamo na zemlji pokuša za sobom ostaviti kakav takav pozitivan trag. Završna minijatura “Reprise” u jednoj minuti ponovno donosi zvuk pratećih vokala koji izvode onaj Cave/Ellis ambijentalni pjev sirena.
Iako album sadrži tek osam pjesama i kodu, “All That Was East Is West of Me Now” traje 42 minute i svaku sekundu tog vremena boji dubokom ljepotom zvuka i stiha. Kako je zasad na turneji zaobišao ove krajeve bilo bi potrebno potegnuti do Beča sljedeći tjedan kako bismo doživjeli nešto slično onoj divoti od večeri od koje je prošlo već sedam godina. Kao što smo zaključili, ovo je taj Hansardov album koji smo čekali, najbolji u njegovoj karijeri i onaj na kojem je napokon dosegao puni potencijal. I, bez sumnje, jedan od najboljih albuma godine.
Ocjena: 10/10
(Plateau Records Ltd./Anti, 2023.)