Glen Hansard ‘This Wild Willing’ – prema punom potencijalu

‘This Wild Willing’ vjerojatno je najbolje od Hansardovih samostalnih izdanja dosad, ali još uvijek ostavlja malo prostora za napredak do potpuno očaravajuće ploče kakvu Hansard sasvim sigurno ima u sebi.

Glen Hansard “This Wild Willing”

Gotovo nema osobe koja je prije tri godine prisustvovala koncertu Glena Hansarda u Lisinskom, a da taj nastup ne smatra jednim od najboljih koji su doživjeli u životu. Irski kantautor uživo je tamo istresao sve emocije toliko iskreno da nitko nije mogao izići iz koncertne dvorane nepromijenjen na neki način. Ne može se reći da je takav ishod bio potpuno neočekivan, jer Glen je kvalitetu dokazao već kao frontmen indie benda The Frames, a slavu stekao glavnom ulogom u glazbenoj romansi “Once” u kojoj je s Marketom Irglovom razvio kemiju kakvu Lady Gaga i Bradley Cooper neće ni približno doseći deset godina kasnije u “A Star Is Born”. Njihova suradnja donijela im je i Oscar za najbolju pjesmu “Falling Slowly”, a zajedno su kao The Swell Season snimili i “Strict Joy” kao jedno od najboljih izdanja svojih karijera.

Hansard kao samostalni potpisnik albuma dosad se oglasio s tri LP-ja i dva EP-ja i na svakom od njih prikazao je naznake onoga što je sposoban postići uživo, ali isto tako potvrdio je da studijske ploče nikad ne otkrivaju njegov talent do samog kraja. Njegovo posljednje izdanje s početka prošle godine, ploča “Between Two Shores” sa svojim ogoljenim folk ozračjem možda je i ostavila najviše očekivanja neostvarenim, pa tako njegov najnoviji album “This Wild Willing” objavljen sredinom travnja djeluje kao nadoknada za mnogo toga što je ostalo neispunjeno prethodnom pločom.

Album započinje singlom “I’ll Be You, Be Me”, šapćućom elegijom koja potmulo kuha bez prevelike katarze, a može podsjetiti na slična ostvarenja Tindersticksa u kojima bi vokale najčešće preuzimao Dickon Hinchliffe. Riječ je o pjesmi koja više gradi atmosferu nego emocionalno pročišćenje kakvo će uslijediti na drugom broju ploče, baladi “Don’t Settle” koja je ujedno i najsličnija dosadašnjem Hansardovom okviru djelovanja i jedan od najljepših trenutaka albuma. Za drugi singl bila je odabrana “Fool’s Game”, još jedan fini komad kantautorskog popa, ali pravi duh albuma otkriva se tek u pjesmama na kojima više do izražaja dolaze određeni elementi istoka za koje su zaslužna braća Khoshravesh, iranski glazbenici klasične naobrazbe koji su svojim zvukom najviše obojali “Race to the Bottom” i “Threading Water”.

Prva polovica ploče tako završava s trećim singlom “Brother’s Keeper” i predstavlja određen kontrast s drugom stranom na kojoj je pop strukturama prethodnih pjesama suprostavljen jedan više improvizacijski pristup koji kod određenog dijela publike može dovesti do određenog zamora pri slušanju. Jedan od očitijih primjera toga jest “Weight of the World” iz loze meditativnih eksperimentalnih balada Vana Morrisona za kojeg znamo da je izvršio velik utjecaj na Hansardovu glazbu. Slično će djelovati i mrvicu predugačka “Who’s Gonna Be Your Baby Now”, sve do završetka s “Leave A Light” koja zvuči kao da bi bez problema mogla biti neka irska tradicionalna balada napisana prije dvije stotina godina.

“This Wild Willing” vjerojatno je najbolje od Hansardovih samostalnih izdanja dosad, ali još uvijek ostavlja malo prostora za napredak do potpuno očaravajuće ploče kakvu Hansard sasvim sigurno ima u sebi, a za koju možemo biti sigurni, pogotovo nakon upijanja ovog albuma, da je nećemo morati čekati još dugo.

Ocjena: 8/10

(Anti/Epitaph 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh