Kada bismo, umjesto uobičajenih lista za kraj godine, krenuli birati najopičeniji bend na svijetu, moj glas svakako bi išao švedskoj grupi GOAT.
Riječ je o sedmorki kod koje baš ništa nije uobičajeno, čak im je u čitavoj pop-rock povijesti teško pronaći i pravog pandana osim eventualno Residentsa. Njihovi članovi, naime, nastupaju i u javnosti istupaju skriveni iza bizarnih maski, rijetko daju intervjue, a izmislili su i vlastitu biografiju, točnije zamijenili je suludom pričom o vudu komuni u švedskom gradiću Korpilombolo iz koje navodno potječu. Dapače, ista kaže kako su iz Korpilombola istjerani od strane kršćanskih križara pa su bili prisiljeni preseliti u Göteborg, pri čemu su tijekom bijega na rodnu grudu bacili i strašnu kletvu.
Na svom četvrtom i najboljem albumu „Oh Death“ GOAT su u pakleni vudu koktel izmiješali drogirani funk Sly & The Family Stonea i Funkadelica, afrobeat Fele Kutija, zambijski psych-rock, glam, plesniji post-punk, psihodeliju pa čak i garažu i malo free jazza. Za primjer uzmimo „Do The Dance“ – tribalni bubnjevi koji nas uvode u pjesmu zvuče kao da nekadašnji The Slits ili Bow Wow Wow pokušavaju odsvirati „Running Free“ od Iron Maidena, poslije čega ženske glasove do krešenda ispraćaju distorzirana gitara i klavijature nalik nečemu iz šezdesetih. U „Soon You Die“ vokali djeluju prijeteće kao da su dio kakvog ritualnog žrtvovanja, posebno uz fuzzbox kojeg se ne bi posramili ni The Seeds, „Apegoat“ je 90 sekundi dugački intermezzo u kojem puhači odaju počast jazz titanima poput Milesa Davisa ili Sun Ra, a po njegovom završetku zahvaljujući skladbi „Goatmilk“ mnogo lakše možemo zamisliti spoj duba i afrobeata.
„Remind Yourself“, pak, nakratko iz mrtvih vraća Eddieja Hazela, „Blessings“ je lijepa klavirska etida koja se stapa s odjavnim instrumentalom „Passes Like Clouds“, sastavljenim od Burundi bubnjanja i prog rock soliranja, no vrhunac albuma ipak je dosegnut u „Under No Nation“, gdje iščašeni funk à la Talking Heads iznenada u komadiće razmrvi divlji jazz saksofon.
Dojam da prisluškujete neki mistični ritual pospješen je tekstovima koji su u većini od ovih deset pjesama bliži mantranju nego uobičajenim pop pjesmaricama, mantranju koje je upravo idealan alat za predstavljanje relativno kaotičnog koncepta o krugu života, točnije o smrti i ponovnom rađanju.
Na mojoj godišnjoj listi albuma u najboljih pet našla su se čak dva švedska sastava (uz GOAT tu su i fantastični Viagra Boys). Čini se da je krajnje vrijeme za posjet Stockholmu ili Göteborgu.
Ocjena: 10/10
(Rocket Recordings, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
