Petorka iz Šapca je i dalje tu, na pravoj strani, uvjerena da glazba može i mora barem pokušati popraviti svijet.
Za neke bendove gotovo sa sigurnošću možete predvidjeti da će održati dobar koncert. Jedan od takvih je i punk institucija zvana Goblini koju smo u četvrtak ponovno imali prilike gledati u Zagrebu, točnije u Vintage Industrial Baru.
Glavni razlog za takvu ‘zicer prognozu’ svakako je njihova set-lista koja spada među najjače i najimpresivnije na ovim prostorima, set-lista koju i dalje osvježavaju sjajnim pjesmama poput onih s još uvijek aktualnog im albuma “Jednina”. Upravo u vrijeme izlaska te ploče Goblini su posljednji put svirali u Zagrebu; mjesto radnje bila je Močvara, a taj mi je nastup za nijansu ipak bio bolji od ovog sinoćnjeg.
U četvrtak je, barem desno od tonca gdje sam zauzeo stratešku poziciju, zvuk bio pretih i preslab, što pogotovo u slučaju žešćih koncerata osjetno kvari doživljaj. Sve drugo zato je bilo baš kako treba: dobro popunjen klub, odlično raspoloženi i bend i publika koja je s Brankom Golubovićem – Golubom počela pjevati već od prvih stihova uvodne obrade „Anja, volim te“ Videosexa.
Tijekom nešto manje od dva sata svirke dotaknuli su sve faze i izdanja počevši od „Za Lorenu“ i „eLeSDi se vraća kući“ s „Istinitih priča I Deo“, preko himni poput „Ima nas“ i „U magnovenju“ pa sve do skladbi s albuma snimljenih nakon ponovnog okupljanja grupe. Zanimljivo, u Vintageu su s „Jednine“ odsvirali više stvari nego u Močvari kada su službeno promovirali taj materijal, uključujući i baladu „Negde pred zoru“ koja me i ovaj puta podsjetila na najbolje trenutke Hladnog piva.
Dio repertoara novijeg datuma, što nije čest slučaj kod sastava s tolikim stažem, publika je prihvatila jednako dobro ili neznatno slabije od pjesama koje u pankerskim krugovima već dugo imaju status klasika. Rekao bih potpuno zasluženo uzmemo li u obzir da, primjerice, „Deca iz komšiluka“ ili „Meso“ ulaze u ‘hall of fame’ pjesmarice Goblina.
Još jednom su se prisjetili i neprežaljenog Tuste moćnim coverom „Marjane, Marjane“, a priredili su nam i malo iznenađenje u obliku gostovanja nekadašnjeg gitarista Psihomodo Popa, Saše Novaka Radulovića. Njegova povijest s basistom Vladislavom Kokotovićem i gitaristom Alenom Jovanovićem seže još u predratno doba kada je spomenuti dvojac u Karlovcu imao grupu Lorelei, čiji je producent, donekle i mentor bio upravo Saša.
Od predstavnika srpske scene devedesetih, malo koga sam volio kao Gobline i njihov album „U magnovenju“ koji sam tih dana presnimio od frenda s faksa i preslušavao do besvijesti. Od tada se promijenilo puno toga, no petorka iz Šapca je i dalje tu, na pravoj strani, uvjerena da glazba može i mora barem pokušati popraviti svijet.