Gojira je i prije bila žestoka grupa, no razinu moćnog giganta kakvu ima na ovom albumu nije dosad dosezala.
Objavljen u svibnju, album „Fortitude“ francuske grupe Gojira, netom pred pakleno ljeto 2021. upravo je par mjeseci kasnije dobio patinu proročanskog. Naime, ovo ljeto je definitivno promijenilo percepciju toga što nam sve priroda može prirediti zahvaljujući dugogodišnjim čovjekovim nepromišljenim potezima. Korona je pala u drugi plan pred katastrofalnim poplavama, požarima i visokim temperaturama, a i konačno se počela obraćati pažnja na alarme iz globalne znanstvene zajednice. Još jedino nedostaje čvrstine u odlukama…
Album Gojire, upravo nosi taj naziv, dok se iza njega nalazi konceptualna glazbena priča o budućnosti čovječanstva. Album je u tom ruhu u trenutku objave promovirala pjesma „Amazonia“ koja dakako polemizira nemilosrdnu sječu brazilskih tisućljetnih prašuma i izgnanstvo tamošnjeg domicilnog stanovništva. Oni stariji će u tribal elementima „Amazonie“ lako primijetiti hommage motive legendarnom Sepulturinom albumu „Roots“ na kojem je također sadržano polemiziranje o budućnosti amazonske prirode i društva. No i tu je Gojira kao trenutno jedan od značajnih heavy metal bendova današnjice itekako na visini zadatka – konkretno; nije u pitanju bezočna krađa, već nadahnuće i vraćanje u fokus jedne bitne ekološke i društvene teme, pa makar i samo u okviru metal zajednice.
Gojira na „Fortitudeu“ odlično balansira između sadržaja i onog što metalci općenito najviše vole, a to je rifovska paljba i ritmovi koji moraju uvijek ponuditi dobru dozu kompliciranosti i poletnosti u isto vrijeme. Bend braće Duplantier već uvodnom „Born For One Thing“ odašilje moćnu energiju precizno ugođenog narativa u kojem kao da pneumatski čekić određuje paterne u ritmu. Ne nudi spomenuta pjesma neki revolucionarni pomak, koliko ‘puni baterije’ svakom metalcu i od te početne točke dokazivanja žanrovske pravovjernosti kreće prilično maštovito putovanje koje počesto zna iskočiti izvan žanra.
Gitaristički dvojac Joe Duplantier i Christian Andreu su prvenstveno maštoviti u kreiranju rifova, a mora se priznati da je to nakon godina i godina hiperprodukcije unutar žanra prilično težak zadatak u današnje vrijeme. U neku ruku autoru ovih redaka spomenuti odaju dojam da su izvrsni učenici Dimebaga Darrella i Toma Morella, kad je riječ o narativima da je manje ponekad više ili pak da nikad nema previše ‘pumpanja’ do kulminacije eksplozije. Nekad odu i malo dalje u prošlost, primjerice u pjesmu „Another World“ u kojoj kao da su se napajali inspiracijama na izvorima ranih Maidena i Judas Priest.
Već na spomenutoj trećoj po redu „Another World“ (posljednji singl objavljen 5. kolovoza) postaje jasno da će se „Fortitude“ ‘prelijevati’ u prošlost, ali i izvanžanrovski u potrazi za himnom albuma koja bi mogla biti i naredna „Hold On“ koja koliko duguje Black Sabbathu, toliko duguje i narativu mongolskog folklornog muškog pjevanja. Sabbatha i „Planet Caravan“ bi se mogli prisjetiti i u naslovnoj „Fortitude“ koje dolazi kao najvažniji središnji dio, tj. kao uvod u (istinsku) himne „The Chant“.
Taj diptih koji problematizira sudbinu Tibeta ujedno je i najpotentniji glazbeni dio općenito u karijeri Gojire koji bez problema može potaknuti ogromne mase publike na zborno pjevanje. Upravo „Fortitude“ i „The Chant“ zahvat dokazuje snagu Gojire u već spomenutom kontekstu manje je više, jer u toj njihovoj ‘pjesmi nad pjesmama’ ovog albuma gotovo i da nema pjesme jer je sve jedan dugački mantrički loop, no taj definitivno ‘otvara sve čakre’.
Nakon toga, situaciju se opet ‘zateže’ sa „Sphinx“ i njenim dominantnim glisando rifom, da bi potom grunula „Into The Storm“ kao jasan poziv na bunt. Balada „The Trials“ ipak predstavlja iznenađenje, ne samo jer se možda na tom mjestu ne očekuje balada obzirom na „Fortitude“ i „The Chant“, već i zbog odličnog refrena otpjevanog gothic šaptom, taman da posljednja „Grind“ još jače eksplodira (ali samo u uvodu, jer i ona u drugom dijelu nosi dugi odjavni elegijski štih premazan utjecajima psihodelije).
Gojira je i prije bila žestoka grupa, no razinu moćnog giganta kakvu ima na ovom albumu nije dosad dosezala. „Fortitude“ bi lako mogao donijeti prekretnicu istinskog ulaska benda u gornji dom i po popularnosti, jer pored masivnosti nosi dobro koncipiran ritam materijala gledanog kao cjelina i konceptualnu aktualnost sadržaja koje je već u sferi proročanstva koje se počelo ostvarivati, kako je i navedeno u uvodu.
Ocjena: 8/10
(Roadrunner Records / Dancing Bear, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
