Prekosutra će biti točno tri godine otkako su francuski metalci Gojira nastupili u maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova i došlo je vrijeme za novi susret, ovaj put organiziran kao završni događaj sezone na omiljenoj gradskoj open air pozornici, onoj Sportsko-rekreacijskog centra Šalata koja svake godine u lipnju i srpnju ugošćuje najatraktivnije koncerte svjetskih izvođača.
Bacajući brz pogled na diskografiju Gojire, čovjek bi pomislio da se u zadnje tri godine malo toga promijelo. Aktualni album još uvijek je isti, “Fortitude” iz 2021., a i setlista se nije drastično promijenila od našeg zadnjeg druženja. Ipak, braća Duplantier i bend doživjeli su u međuvremenu svoj najveći trenutak slave nastupivši s pjesmom “Mea culpa” na otvorenju lanjskih Olimpijskih igara u Parizu i na taj način heavy metal – i to onaj pravi, tvrdi, organski, a ne neku razvodnjenu konfekciju – doveli u centar pozornosti mainstreama i publike koja na njih ni u kojem scenariju nikad ne bi nabasala.
Ovaj skok u popularnosti i prepoznatljivosti brenda osigurao je tako bendu da nastavi s turnejom, a i status im je dosegao razinu na kojoj, recimo, iduće godine otvaraju na stadionima za Metallicu, ili pak nastupaju na Back to the Beginning početkom ovog mjeseca, posljednjem naklonu Ozzyja Osbournea i Black Sabbatha nekoliko tjedana prije frontmenove smrti koji će već danas ući u povijesne knjige kao jedan od najspektakularnijih metal događaja ikad. Nije loše za bend koji smo nekad još za danje svjetlosti gledali u dvorištu Jedinstva kad su na Rokaj Festu otvarali kao prva predgrupa Slayeru.
Ako bismo uspoređivali zadnja dva zagrebačka koncerta Gojire, onaj prošli bi vjerojatno pobijedio samo u kategoriji predgrupa, jer su maori Alien Weaponry onomad ostavili mnogo bolji dojam nego Lacuna Coil koji su otvarali sinoć. Talijanski goth metalci su na neki način svoju nišu dubili turnejama sa žanrovski srodnim Moonspellom iako su po teatralnosti i prominentosti ženskog vokala Cristine Scabbie često trpani u isti koš s bendovima poput Nightwisha. Sinoć su odradili priilično sadržajan set koji su otvorili s “Layers of Time”, prije nego što su predstavili točno godinu dana star singl “Hosting the Shadow” koji su snimili s Randyjem Blytheom, prodornim vokalom tvrdog benda Lamb of God.
Njihov nastup dobio je novi zamah negdje na polovici kad su izveli “Heaven’s a Lie” i “I Wish You Were Dead” posvećenu svima onima koji su se u životu ikad osjećali izdano, što je okrunjeno i podizanjem nekoliko tisuća srednjih prstiju u publici tijekom refrena. Ipak, najbolje je prihvaćena u setu bila obrada velikog hita Depeche Modea “Enjoy the Silence” čiji su refren svi otpjevali s Cristinom.
Nakon ovog otvaranja koje se ne bi moglo okarakterizirati niti kao pretjerano dobro, nit kao loše, uslijedila je, baš kao i zadnji put, podgugačka pauza u trajanju više od pola sata koja je, baš kao i zadnji put, prikraćena dodavanjem nekoliko orki i plavih kitova kroz publiku. Naravno, u pitanju je referenca na pjesmu “Flying Whales” s albuma “From Mars to Sirius” koji također krasi vizual što prikazuje primjerak, čini mi se, grbavoga kita.
Kad je bend napokon izišao na pozornicu, vidjeli smo jednu Gojiru koja funkcionira na mnogo višem nivou od one koju smo gledali prije samo tri godine. Prije svega, u Domu sportova je bilo problema s miksom vokala, a spominjalo se da je i Joe Duplantier tada štedio glasnice; ovaj put tutnjalo je kao na bojištu, a njegov glas bio je moćan kao i ostatak benda. Neupitno je da ove godine svjedočimo koncertima s mnogo boljim razglasima nego dosad, a s obzirom na sve veće cijene ulaznica, moramo priznati da sada napokon po tom pitanju dobivamo punu vrijednost za novac.
Osim boljeg zvuka i pirotehnike, bend je ovaj put na početak setliste ubacio i neke pjesme koje zadnji put nismo čuli, točnije “Only Pain” i “The Axe”, da bi nastavili sa standardnom baražom koju čine “Backbone” i “Stranded”. Kao što je slučaj bio s predgrupom, i Gojira je na polovici nastupa stvari podigla na još višu razinu, počevši s “Another World” sa zadnjeg albuma “Fortitude” za koju je Joe rekao da je s obzirom na događaje u svijetu i ratove što bijesne sada postala još aktualnija nego što je bila kad je napisana.
A što tek onda reći za “Silveru” koja je uslijedila, s njezinim tekstom: “Time to open your eyes to this genocide”? Gojira su uvijek kbili bend koji se zalagao za bitne ciljeve, uglavnom one ekološke naravi (kao u spomenutoj “Flying Whales” ili brutalnoj “Amazonia” koja je ovaj put zatvorila regularni dio koncerta), a sinoć su odabirom ove pjesme djelovali kao da šalju političku poruku vezanu za Bliski istok, i to upravo u vrijeme kad je njihova francuska vlada najavila priznavanje Palestine.
Naravno da koncert nije mogao proći bez izvedbe najnovijeg hita “Mea culpa”, a baš kao i zdanji put, publika je dobila priliku da s bendom otpjeva melodiju iz “The Chant”, što se već tradicionalno pretvara u jedan od koncertnih vrhunaca. Baš kao i zadnji put, bubnjar Mario Duplantier obraća se publici s golemim natpisima. Ovaj put na jednom je pisalo: “Želite li čuti još duple bass pedale?”, na što je publika odgovorila gromoglasno i potvrdno. Na sljedećem je pisalo: “I to pet minuta bez prestanka?” Naravno!
Bis je otvoren s “L’enfant sauvage” s istoimenoga albuma, da bi zatim Joe najavio obradu Black Sabbatha “Under the Sun” koju su izveli i na Back to the Beginning u Birminghamu, a publika je na to odgovorila skandiranjem Ozzyjeva imena, još jednom potvrdivši koliku rupu za sobom ostavlja odlazak ovog pionira metal glazbe. U-pravo u to vrijeme krenula su prve ozbiljniji kapi kiše koja nas je najvećim dijelom večeri ipak štedjela, ali ovako pravilno tempirana pridonijela je cijeloj dramatičnosti izvedbe.
Sve što su nam možda ostali dužni zadnji put, momci iz Gojire na Šalati su vratili s kamatama, show je bio spektakularan i spremni smo ih ponovno gledati čim snime taj sljedeći album koji već predugo čekamo. Spremni smo dočekati i sljedeće ljeto na brdu ako se nastavi tradicija odličnih koncerata. Jedino ne bilo bilo loše da se organizira koji kemijski zahod više; redovi na rasprodanim koncertima su preveliki i posjetitelji gube previše od nastupa čekajući u njima. Ne znamo kad će objekt biti renoviran da mu se vrati puni kapacitet, ali i iz ovog razdoblja smanjenog obujma već nosimo sa sobom mnogo lijepih uspomena. “The Mighty Gojira” je svakako jedna od njih.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
