Srijeda je donijela iznimno dobar koncertni program u Vintage Industrial Baru – jedan povratak na scenu i dvije rock rasturačine dva mlada benda, od kojih jedan ekspresno može biti lansiran na klupske daske koje život znače u, primjerice, jednom New Yorku ili Los Angelesu gdje ne da ne bi razočarali, nego bi rasturili.
Ovi potonji su Them Moose Rush – prog rock trio iz Bjelovara, a koji, da se nadovežem na uvodnu tvrdnju i zvuče kao da su došli iz jednog New Yorka ili L.A.-a. Bend takve amplitude koji majstorski vlada začkoljastim igrama s aranžmanima, tempom i dinamikom pred ušima i očima posjetitelja jednostavno mora disati kao jedan. Ritam sekcija je; Branimir Kuruc na basu i bubnjar Vedran M. Komlen, doslovce satirala svoje instrumente, s tim da treba dodati da cijeloj slici pridonosi i efektno Komlenovo ponašanje za bubnjarskom baterijom, jer svaka stanka kao da mu se čini preduga u obuzdavanju nove serije udaraca. Pored toga se stalno skidao i oblačio – bilo mu je čas hladno, čas vruće. Uostalom kao i publici koju je ovaj urenbesni trio zasipao glazbom.
Kruna svega je gitarist i pjevač Nikola Runjavac – predivni, istovremeno i snažan i prodorno visok tenor koji izuzetno pjevno objedinjuje ‘kaos ritma i zvuka’ koji bend proizvodi. Pored toga je i gitarski frik koji se teško obuzdava. Na kraju nastupa je u silini izvođenja gitarskog sola srušio i pozamašno pojačalo iza sebe. Nedvojbeno talentirani bend s karakterističnim i prepoznatljivim vokalom frontmena koji ga nimalo ne štedi. Pokazalo se da su i pjesme s posljednjeg EP-ja „Three Pi“ tj. „Dark Sun“ i „Mercy Red“ svojevrsni hitovi među (za sada) malim brojem njihovih fanova, no uspjeh nastupa se očitovao kad su poslije njega u backstage nahrlili ljudi kako bi kupili CD ili majicu benda.
Them Moose Rush je ime koje svakako treba zapamtiti (što ponavljam s vremena na vrijeme), iako u šali sami tvrde da su izabrali ime koje je nepamtljivo. Šteta je jedino što najveći broj publike koji je došao na nastup Mahatme nije ostao i na Them Moose Rushu. Da su ostali samo pet minuta duže, ne bi otišli do kraja njihovog nastupa.
Još jedan trio je te večeri bacio pozitivno svjetlo na sebe, a to je Rens Argoa – psihodelični rock trio s jačim naslanjanjem na heavy zvuk. Rens Argoa ima zanimljivo osmišljene aranžmane kojima drže slušateljsku pažnju, jer veliki je hendikep imati rock trio bez vokala (jest da je gitarist Miran Katar zapjevao u jednoj pjesmi, no kad se gleda ukupni dojam Rens Argoa je ipak instrumentalni sastav). Kod njih nije u pitanju zvučni zid skriven iza gomile procesora i gitarskih pedala, već upravo suprotno, bazični rock sound u kojem upravo maštovitost dolazi izražaja. Da im je naći pjevača Runjavčevih sposobnosti svakako bi ubrzo postali bend čije ime se lako pamti.
Zagorski veterani scene – Mahatma ujedno su imali najviše publike u svojim redovima, što zbog minulog rada, što zbog zanimljivog recentnog materijala i činjenice da punih deset godina nisu izašli pred publiku. A možda je ovo posljednje bio i presudni faktor što se bend sinoć doimao ukočenim na pozornici, što je svakako bio nedostatak u usporedbi sa ‘scenskom aktivnošću’ Rens Argoa prije i Them Moose Rush nakon njih. No zato je svirka bila precizna dok je publika nakon sporog uvodnog tempa počela uživati s „Let Life“ s EP-ija „Format C:“ iz 2004. i odmah potom s recentnim singlom „I Play You Vibrate“ koji su u studijskoj varijanti izveli s J.R. Augustom i šteta je što ga nisu ugostili i ovog puta na pozornici (a J.R. je bio zamijećen u klubu).
Na Mahatmi je osjetno da dolazi iz jedne druge dekade i po stavu, stilu i vokalu frontmena Dražena Završkog koji ima u sebi taj Cobainov štih, što u baladnom izričaju, što kad ga uhvati to neko „Territorial Pissing“ ‘manično-depresivno ludilo’. Osjećalo se da bend probija led i da je dugogodišnja pauza učinila svoje, no za vjerovati je da će ubrzo ući u formu. Već su danas i sutra pred Mahatmom dva londonska nastupa. Oštrica će se morati ekspresno nabrusiti.