Goran Bare i Majke sinoć su u zagrebačkoj Tvornici kulture održali koncert nazvan “Baretov opus”, koji je trebao predstavljati šetnju kroz karijeru, od prvih uspješnica Majki, do sasvim novih pjesama odsviranih na bisu, a koje još nismo imali priliku čuti. No, stvari su od samog početka pošle u drugom smjeru.
Bare je koncert otvorio objavom kako je napokon i službeno postao Zagrepčaninom, te neobjašnjivim citiranjem scena iz filma “Ko to tamo peva”, da bi pri kraju izvođenja prve pjesme (“Grešnik”) oponašao naslovnog lika iz Kubrickova filma “Dr. Strangelove”, kojemu ruka sama od sebe skače u položaj nacistički pozdrav. Odmah potom se ispričao i objasnio okupljenima kako on nije nacist, već je komunist i da su nacionalisti i nacisti najveće zlo svijeta, a najbolje bi uređenje bilo neki nemogući, pravi socijalizam s natruhama komunizma.
Budući da živimo u podijeljenom društvu koje je izrazito osjetljivo na priče o prošlim sistemima, i publiku Majki čine pripadnici obiju načelnih struja. Iako je veći dio publike s oduševljenjem aplauzom popratio Baretove političke stavove, bilo je i onih koji se s njim, blago rečeno, nisu složili. Ali Bare nije pustio da to samo tako prođe. Čak štoviše, bio je ratoboran i konfliktan i neprestance je prozivao taj glas neslaganja, gotovo pozivao na tučnjavu, pritom sve više potencirajući svoj kontroverzni stav.
Tako je najavljujući pjesmu “Fantastična vatra” ispričao kako je ista napisana inspirirana susretom s Josipom Brozom, a pjevajući njezine stihove “ja sam slobodan” rekao je da će ga još i optužiti kako pjeva o Miloševiću. Bilo je u publici i onih koji su uzvicima od Bareta tražili da samo svira, ali ni za njih Goran nije imao strpljenja. Bio je na misiji i grizao je kao pas koji se dohvatio kosti. Bila je potrebna reakcija menadžerskog tima kako bi Baretov fokus preusmjerila na glazbu, što im je u središnjem dijelu koncerta i uspjelo.
Bend je bio u odličnoj formi i zvuk je bio odličan. Bilo je sjajno ponovno čuti Rodika na pedal steelu i gitari, a vrtjeli su se redom hitovi kao što su “Krvarim od dosade” i “Mršavi pas”, ali i rjeđe izvođene pjesme poput “Bez pameti” i “Zaboravi”. Bare je često zapadao u ‘Mišo element’ prepuštajući publici da pjeva refrene na “Odvedi me” i “Daj mi”, te izvodio razne skečeve pri najavama pjesma (“Zar mi imamo pjesmu koja se zove “Mene ne zanima”? Kako ide tekst?”).
Unatoč svoj razini energije utrošenoj na politički komentar u prvom dijelu koncerta, Bare je najbolju društvenu kritiku sačuvao za kraj redovnog dijela koncerta, kada se obrušio na vladajuće svom silinom u salvi psovki koje su uključivale i kombinacije s bivolima (!) i majkama. Nakon toga je poruku iz “Vrijeme je da se krene”, pjesme koja je nekoć simbolizirala želju za promjenom sustava, preinačio u poklič masovnog egzodusa mladih ih Hrvatske, a najvećim dijelom iz istočnih krajeva, odakle i sam potječe. Poručio nam je svima da odemo dok još možemo, jer je vrijeme da se krene odavde. Negdje gdje još ima budućnosti, sviđala se ona nama ili ne.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
