Prošlogodišnji koncertni moment koji se dogodio 12. studenog u maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova zabilježen je kao dvostruko albumsko izdanje.
Goran Bare i Majke (tada samo pod imenom Majke) započeli su svoju koncertnu diskografiju upravo u maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova. Te 1997. je album „Život uživo“, objavljen pod okriljem ugaslog Jabukatona, bio obilježio još jednu pobjedu tzv. Fiju Briju generacije okupljene na dotadašnjem najvećem samostalnom koncertu Majk,i koje su promovirale, pokazat će se, ključni album svoje karijere „Vrijeme je da se krene“.
Naime, „Vrijeme je da se krene“ bio je prvi hrvatski rock album u modernoj povijesti čija je naslovna pjesma nešto kasnije bila uzeta za slogan ujedinjene oporbe koja je u osvit XXI stoljeća na izborima krenula rušiti Tuđmanov u korupciju ogrezao HDZ. Tadašnja oporbu je potvrdu da postoje i nezadovoljni mladi postojećim društvenim trenutkom upravo dobila kroz sve češća omasovljenja koncerata domaće rock scene.
Godišnje Fiju Briju okupljanje kao revija najboljeg iz tekuće godine nije više bilo usamljeni slučaj. Ubrzo je na Šalati krenula i ljetna varijanta pod nazivom Zagreb gori!, dok su Dom sportova samostalno napunili Majke i Pips, Chips & Videoclips. Majke se nisu nešto pretjerano okoristile promjenom političke klime. Bare je i tada shvatio da će morati sam, no ostao je vrijedan dokument vremena kroz album „Život uživo“ koji je jasno dočaravao kvalitetu, snagu i tadašnju važnost grupe koja je u prvom desetljeću novog milenija otišla u hiatus. Vratila se na scenu upravo live albumom „Unplugged“ snimljenom u Tvornici kulture, koja će postati skoro pa redovno godišnje zagrebačko koncertno poprište za Bareta i Majke, kao primjerice za Damira Urbana i njegov 4.
Postoji niz pisanih dokaza na ovom portalu kako je Veliki pogon Tvornice redovno pucao po šavovima od posjećenosti, jer možete se kladiti u bilo što, osim da će Baretova karizma izblijediti. Godine 2019. sve je opet naraslo, posebice nakon mainstream pritoke popularnosti zahvaljujući Baretovoj izvedbi prepjeva “The Sun Ain’t Gonna Shine Anymore” The Walker Brothersa u emisiji „A strana“ a manje zbog objave novog albuma „Nuspojave“, te se prirodnim tijekom sve preselilo na Šalatu gdje su Goran Bare & Majke udružili svoje snage s velikim gudačkim orkestrom.
Tada se možda činilo da je stvorena povoljna prilika za novi live album, ali taj koncert je imao solidan broj manjkavosti pa čak i krivih interpretacija tekstova pjesama. Uz sve, nije u značajnijem opsegu pokrivao posljednju fazu sa spomenutog albuma „Nuspojave“. Naime, trebalo je proći vremena da taj album koncertno sjedne i tu svakako treba u formulu pridodati i godine pauze uzrokovane pandemijskim okolnostima. U tom smislu album „Live At Dom sportova“ donosi upravo težište na tu posljednju diskografsku fazu koje se njen autor ne odriče kao usputnog popunjavanja minutaže, već punokrvog poglavlja koje karakteriziraju teški i spori ritmovi, psihodelični otkloni obojani nizom instrumentalnih improvizacija, time i podužim minutažama pjesama, što se sve zajedno uklapa u imidž rock legende koja odaje dojam da posljednje atome svoje (preostale) energije ulaže u koncerte na kojima sve više kleči, a sve manje stoji na nogama. Upravo tim pjesma pridružile su se i one sličnog karaktera iz prijašnjih faza bez obzira pripadale opusu Majki ili Baretovoj solo fazi.
Koncertni album s događaja koji je živo u sjećanju svih koji su ga pohodili prošle godine upravo na cijelom prvom CD-u donosi upravo to ozračje koje bi se moglo u ovom slučaju okarakterizirati kao „Još teže boje“. Otvara ga „Rođen za suze“, jedan od posljednjih singlova koji korača stazom „Nuspojava“, a slijedi je turobna i duga „Ljubav krvari“ nakon koje kao ‘dizalica na strateškom mjestu’ dolazi „Fantastična vatra“ čiji adrenalinski plamen nakon toga glasi svima znana ‘ezoterija’ „Odvedi me“.
Repertoar s „Nuspojava“ potom dolazi kroz „Zašto“ (i nešto kasnije sa „Skarabej Go-Go“), a u istom ozračju se na nju nadovezuje „Depresija“ s albuma „Teške boje“. Lucidno ili ne, ”dizalica na strateškom mjestu’ nakon nje izostaje, već Bare i Majke otvaraju novi ponor s desetminutnom verzijom pjesme „Ništa lažno“ s „Izgubljen i nađen“, njegovog prvog solo albuma s Plaćenicima iz 2001. godine. Spomenuta „Skarabej Go-Go“ kroz svojih sedam minuta samo mami zaključak da je Bare ima nevjerojatnu sposobnost držanja tolikog auditorija na iglama namjerno produžujući iščekivanje katarze po koju je taj auditorij došao, a bome i to da će rijetko koji auditorij pratiti svog karizmatika na takvom putu.
Prvi značajni potez omogućavanja publici da zborno zapjeva dolazi s izvedbom „Mršavog psa“ koju je Bare posvetio beskućnicima, da bi već odavno iskušana reggae verzija pjesme „Put ka sreći“ došla kao medley koji istovremeno zatvara turobni prvi dio koncerta i otvara prostor zgusnutom i adrenalinskom nizanju hitova u drugom dijelu.
Drugi CD je potpuno druga priča, dakle za „raju kratkih živaca“. U to ime „Budi ponosan“ donosi i najbolje moguće otvaranje. Ta himna izaziva uvijek posebne srsi, a upravo ova snimljena u Domu sportova je možda i jedna od najbolje zabilježenih dosad jer iz nje pršti izvrsni svirački mojo svih instrumentalista u kombinaciji s Baretovim osjećajem za tempiranje euforije zbog čega se devetminutna verzija izvrti u tren oka.
Potom udara adrenalinska boma „Iz sve snage“, a za njom novi himnični moment s „Vrijeme je da se krene“. „Teške boje“ produžuju vrhunac kojem se ne nazire kraj ni kroz „Mene ne zanima“ i „Ja sam budućnost“ (kojom je okončan službeni dio koncerta). Huk publike: „Vrati se, vrati se…“ je u takvim situacijama neizostavni dio i na taj adrenalin Bare i Majke su pravilno išli s adrenalinom s pozornice kroz „A ti još plačeš“, da bi suzu starim fanovima dodatno istjerali s „Bez pameti“ s albuma „Razdor“ (koji, uzgred rečeno ove godine slavi svoj 30. rođendan).
Rodikova pedal steel bravura načinila je od „Daj mi“ odličnu odjavnu vinjetu te ‘pjesme ceste’, taman da „Grešnik“ odjekne dovoljno snažno kao posljednji koncertni krešendo. „Ovo nam je bio najbolji koncert ove godine“, rekao je Bare na kraju i tu se vjerojatno nema što dodati ili oduzeti jer je na koncu sve zabilježeno.
Moram priznati da mi isprva nije sjela ta kombinacija; prvi CD na izdisaju snage i drugi CD iz sve snage, no svako novo slušanje kristaliziralo je misao da je to dosad najbolja kombinacija za Baretovo bivstvo na pozornici. Bio sam na previše njegovih koncerata koji su počinjali iz sve snage i s protokom vremena donosili izdisaj. Puno je bolje kad „pogreb“ počne na početku, a završnica donese feniksovski preokret rock božanstva u kojem je svakom jasno da je u vlastitoj glavi prerano Bareta sahranio. Majstor manipulacije ili instinktivno najkarizmatičniji hrvatski rock frontmen i dalje je dvojba na koju nemam odgovor svih ovih desetljeća. I dalje mu se može samo mahati.
Ocjena: 9/10
(Croatia Records, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
