Goran Bare je kao droga. Kad je trip dobar, onda na svijetu ničeg boljeg nema, a jedini osjećaj s kojim se odlazi je taj da želiš još. Kad je trip loš, onda nema gore stvari na svijetu i jedino što možeš poželjeti je da te nema.
Sinoćnje ukazanje Bareta i aktualne inkarnacije pratećih Majki bilo je, srećom, baš po mom drogeraškom ukusu i, ako je uopće predmetno uspoređivati taj “festivalski” nastup s onim na koprivničkom RockLiveu prije dvije godine kad sam ga posljednji put gledao, dobili smo najbolje ako ne i jedino od pravog domaćeg rock ‘n’ rolla.
Bare i Majke nastupili su povodom ovogodišnjeg varaždinskog Špancirfesta na pozornici Stari grad i gotovo dupkom napunili gradske bedeme. Razlog tome jednim je dijelom vjerojatno i činjenica da je koncert bio besplatan, no daleko je Bare od toga da nema publiku u što smo se relativno nedavno mogli uvjeriti u zagrebačkoj Areni, a onda i u dvije nakrcane večeri u Vintage Industrial Baru.
Razlika je ipak u tome što na besplatne koncerte festivala kao što je Špancirfest ljudi prvenstveno dolaze po usputnu zabavu, a tek onda po glazbu, pa ne treba čuditi da je određenom dijelu publike sinoć možda bilo i dosadno, ako ne i razočaravajuće, no upravo u tom grmu leži prvi zec kojeg je Bare sinoć izvukao iz nepostojećeg šešira, a zbog čega mu taj šešir jednako tako treba i skinuti.
Naime, koncertna setlista nimalo nije bila prilagođena onima koji su se tamo našli slučajno ili onima koji traže usputnu zabavu i na koncert su došli jer znaju tek nekoliko najvećih hitova Majki ili Plaćenika. Koncert je otvorila prilično mračna i kolosalna “Rođen za suze” koju je odmah popratila i njezina jednako sjebana sestra “Ljubav krvari” uz rijetko raspoloženog Gorana koji, iako je već standardno na pozornici imao svoj barski stolac, nije pokazivao nikakvu želju da sjedne već je pozornicom čvrsto teturao poput Isusa dok su ga vodili na Golgotu s jedinom razlikom što križ na njegovim leđima nije vidljiv golim okom.
Teškaški uvod razbila je “Fantastična vatra” nakon čega se nastavilo s raznim “krvarenjima” kultnom “Krvarim od dosade”. Da je Bare dobro raspoložen, ako se to može tako nazvati, potvrdilo je i to što je bio prilično razgovorljiv i više nego inače inzistirao na ekspresivnim vokalnim improvizacijama i komunikaciji s publikom pa je tako govorio na hrvatskom, engleskom, talijanskom i njemačkom, dovitljivo komentirajući to ljudsko “stanje stvari”.
Uslijedilo je prvo od, za mene, iznenađenja večeri, a to je predivna “Odvedi me” koja je još jednom pokazala da su Bare i bend tamo došli prije svega “muzicirati”, a ne zabavljati publiku hitovima, gostima, scenskim efektima i kreveljenjem. I muziciralo se u rijetko vrsno posloženoj postavi – da ne upadnem u Harčinu zamku, imenovat ću sve pravim stručnim imenom – akustičnog bubnja, električne gitare, električne klavijature tipa Nord, električne bas gitare vjerojatno jazz bass profila (iako sam stajao predaleko da to mogu sa sigurnošću reći) i nečega što se zove pedal steel gitara, a što je za ove naše prilike prava poslastica za slušanje s obzirom da u nas i nema onih koji je znaju svirati, a nekmoli u jednoj pravoj rock’n’roll postavi u potpunosti iskoristiti njezin veličanstveni potencijal.
Sredinu koncerta obilježio je još jedan klasik, “Mršavi pas”, a nakon toga možda i najjači moment koncerta. ‘Skarabej go go’ iz kojeg je bend prešao u možda i nikad odsviranu “Waltz za pokojne”. Čini mi se da je i Bare rekao da to nikad nisu svirali te da se i sam bend iznenadio kad je Bare “pozvao” na tu pjesmu. Ovdje dolazimo i do drugog grma s drugim zecom kojeg je Goran izvukao iz šešira koji mu zbog toga treba i skinuti, a to je da je odsvirao deep cut najtiše na svijetu u maniri jedne “Far Away Eyes”, najtiše na svijetu na festivalu gdje su ljudi došli po usputnu zabavu i razvodnjeno pivo. Da to ne bi bilo sve, pokojnički valcer pretopio se u “Put ka sreći” u reggae varijanti, ali onakvoj kakvu bi također odsvirali Stonesi, na primjer na albumu “Black and Blue”.
Bila je to otprilike polovica koncerta i tu su otprilike počeli problemi. “Daj mi” i “Teške boje” bile su odsvirane jednako dobro, no zvuk s razglasa je ozbiljno varirao od odličnog do u najmanju ruku “čudnog”, a Bare, koji unatoč svemu što je napravio sebi i svom tijelu još uvijek svojim teškim vibratom u pravilu pjeva besprijekorno, zapao je u falševe te pjevanje većinom prepustio publici. Pojavila se zato među onima koji su koncert pozorno pratili bojazan da se “pogubio” ili da više ne može, no konstantno pokrivanje desnog uha dlanom, a onda i motanje roadieja Dominga po pozornici ipak je dalo naslutiti kako se radi o tehničkim problemima, odnosno problemima s monitoringom te da se Bare jednostavno ne čuje dobro.
To se u većoj ili manjom mjeri nastavilo i s blokom najvećih hitova – “Vrijeme da se krene”, “Budi ponosan”, “Mene ne zanima” i “Ja sam budućnost”, a sreća je bila u tome što tehnikalije Barea ovaj put nisu izbacile iz takta ili mu pokvarile raspoloženje te u tome što je zaista riječ o bezvremenskim klasicima koje publika u maniri nekog koncerta Mate Miše Kovača može otpjevati i sama. Službeni dio koncerta time je završen, no bend je ubrzo pozvan na bis. “Kako da ja pjevam kad se ne čujem,” pitao je Bare na taj svoj upitni mikrofon, a onda sam sebi odgovorio: “Dobro, pjevat ću” te zatvorio koncert s “A ti još plačeš” i “Noćas prelazim rijeku”.
Svi su pjevali, Bare nije čuo, no svejedno je zajedno s Majkama isporučio najbolje od domaćeg rock’n’rolla što uopće i imamo te obavijen tim svojim impozantnim mrakom još jednom potvrdio onu Cohenovu: “There is a crack, a crack in everything. That’s how the light gets in.”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
