Sportska dvorana na Prisavlju možda nije idealan koncertni prostor, ali sinoć je bio poprište jednog i više nego solidnog ukazanja slavonskog blues odmetnika i njegovog vrhunskog benda.
U našoj redakciji, ali vjerujem i u ostatku branše, postoji pravilo da se uvijek odlazi na koncerte Gorana Bareta i njegovih Majki, jer uvijek znaš da će na njima biti nekakav doživljaj. Kakav će biti, to najčešće ovisi o raspoloženju frontmena, i po tom pitanju on je pomalo sličan Bobu Dylanu. Ako bude loše volje, možda bude svađe ili incidenata, ili pak sam loš nastup bude priča za sebe. Ako pak bude dobre volje, onda možete biti gotovo sigurni da vas čeka spektakularna svirka.
Srećom, na domaćem terenu u Zagrebu već nekoliko godina nije imao onih baš groznih nastupa. Od posljednjeg takvog doživio je mnogo toga, pa tako i najveći koncert karijere u Areni Zagreb, a nakon toga na ovim prostorima nema više mnogo prostora za rast. Ne čudi onda da je s lakoćom napunio i sinoć Boćarski dom, jedan od rijetkih prostora u Zagrebu koji nadmašuje klupske kapacitete, a ne dobacuje do onih arenskih.
Baretov koncert još jednom je dokazao da su gradu nužni i drugi prostori takvih gabarita, jer Boćarski dom jednostavno nije dovoljno pregledna dvorana, onakva ravna i jednolična (sad i s uklonjenim “tribinama” koje su prije zauzimale prostor), gdje se svi posjetitelji nabiju u jednu masu, a dovoljno dobar pogled na pozornicu imaju samo oni iz nekoliko prvih redova. Ali valja istaknuti da je zvuk sinoć bio izvrstan gdje god da ste stajali, osim ako ste bili u tzv. VIP zoni iza zvučnika gdje je organizator s najboljim namjerama smjestio sedmu silu. Ali naravno, to nas nije spriječilo da se ubacimo u masu i osjetimo atmosferu u publici.
Jedan problem kod redovnog pohođenja koncerata Bareta i Majki jest taj da je njihov još uvijek aktualni studijski album “Nuspojave” objavljen pred sad već sedam godina, a na tih sedam pjesama i pokojim rijetkim zasebnim singlom izgrađeno je proširenje setliste koja se mijenja rijetko ili malo otkako je uspostavljena.
Moglo bi se reći da su po tom pitanju slični Partibrejkersima koji već desetljećima peglaju iste stvari istim redosljedom, ali sinoć je i po tom pitanju Bare sinoć napravio iskorak mijenjajući redosljed pjesama, pa je tako “Daj mi” koja je prije dugo izvođena u špici koncerta sad prebačena na početak, odmah nakon uvodne “Rođen za suze” i tome slično.
“Ljubav krvari”, jedina od sedam pjesama s novog albuma uz “Skarabej go-go” koja ima stalno mjesto na setlisti, zadržala je poziciju u uvodnom djelu te i dalje služi kao dobra podloga za Baretovo vokalno improviziranje u koje sad sve više poluposprdno ubacuje elemente narodnjaka, ali i samim tim činom dokazuje koliko je, kad je u pravim rukama, ovdašnji kafanski blues srodan onome iz delte Mississippija.
Bare je taj narodnjački gard, koji je bio temelj njegove persone Hali Gali Halida početkom ratnih devedesetih, zadržao i u svom obraćanju publici u pauzama između pjesama, te bi svako toliko zapjevao koji folk ili narodni napjev u stilu pijanog lole ili slavonskog odmetnika. Sve to začinio bi i s političkim komentarom posprdnu uzvikujući: “Živio HDZ!”
Odmah zatim pojasnio je da stranku na vlasti koja se deklarira kao desni centar on smatra “nacijima”, ali brzo je prosudio da nije vrijeme za govoranciju, pa se njegov bend, koji se kroz godine pretvorio u rijetko moćnu rock and roll mašinu na domaćoj sceni u kakvu bi mnogi pretendenti i fićfirići mogli samo sanjati da se jednom pretvore, vratio u prošlost nizom hitova kao što su “Fantastična vatra”, “Mršavi pas”, te između njih “Odvedi me”.
Izvodeći potonju Bare dokazuje da svoju vjernu publiku (koja je izraženo u dobnoj skupini 40+) drži u šaci dok joj dirigira kako bi bez njega otpjevala refren, pa je tom pitanju pomalo sličan i Miši Kovaču. S druge strane, “Put ka sreći” u reggae verziji pokazao je još jednom da su “rijetki petki” kad pjesma uspije prodisati u ovom aranžmanu, dok je meni možda najveće iznenađenje došlo u olibku uvrštavanja pjesme “Waltz za pokojne”, svojevrsnog deep cuta s Goranovog naširoko najomraženijeg solo albuma “Srce” iz 2006. godine.
Nakon toga ostalo je vremena samo za hitove, pa su hitovi i isporučeni, jedan veći od drugoga. Finale je krenuo s “Budi ponosan”, slijedile su “Teške boje”, a zatim i cijeli blok s hit albuma “Vrijeme je da se krene” koji je osim naslovne pjesme uključivao i hit singlove “Mene ne zanima” i “A ti još plačeš”, prije nego je zatvoren s “Ja sam budućnost”. Bis je donio izvedbu još jedne od noviijih pjesama “Noćas prelazim rijeku” s publikom i članovima benda koji su zajedno pjevajući “na na na” dionice ovu točku pretvorili u završetak dostojan ovakvog događaja.
Kao što rekosmo, od “Nuspojava” je prošlo sedam godina, jednako toliko koliko je prošlo između njega i prethodnika mu “Teške boje” iz 2011. godine. Iako je setlista ispunjena ukusnim glazbenim mesom nakupljenim kroz četiri deseljeća karijere, pravo je doba za ubacivanje i nekih novih poslastica na tu fantastičnu vatru. Vrijeme je da se krene u studio, Bare!
Setlista:
1. Rođen za suze
2. Daj mi
3. Ljubav krvari
4. Fantastična vatra
5. Odvedi me
6. Mršavi pas
7. Skarabej go-go
8. Put ka sreći (Reggae)
9. Waltz za pokojne
10. Budi ponosan
11. Teške boje
12. Vrijeme je da se krene
13. Mene ne zanima
14. A ti još plačeš
15. Ja sam budućnost
_____
Bis:
16. Noćas prelazim rijeku
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
