‘Buffoons Of Absurdistan’ i ‘Teškiot glas na novite himni’, posljednji samostalni albumi Gorana Trajkoskog, istinski su me oduševili nevjerojatnom lakoćom kojom prelaze iz jednog žanra u drugi, gradeći mostove između modernog, alternativnog rocka, makedonske etno tradicije i načina na koji shvaća i zamišlja muziku nekih davnih vremena. Praćen iznimnim peteročlanim bendom, u utorak je u Malom pogonu Tvornice kulture sve to podigao na neusporedivo višu razinu.
U klub u Šubićevoj Trajkoski se vratio dvadesetak godina nakon što je u njemu među prvima (možda i prvi, sjećanje me baš i ne služi) nastupio kao frontmen Anastasije. Ovoga puta koncert se održao u nešto manjem prostoru koji su korektno napunili vremešni darkeri, fanovi Mizara i ostalih bendova u kojima je svirao, kao i vjerni pratitelji svega što se događa na glazbenim scenama nasljednica bivše Juge.
Među svima njima, barem sam stekao takav dojam, ipak se nije našlo previše onih upoznatih s novijim dijelom njegovog opusa, zbog čega su neki vjerojatno otišli kući blago razočarani činjenicom da nisu čuli „Doždot“, „Početok i kraj“ i druge uspješnice Goranove 80’s karijere. Radi se, naime, o autoru koji, za razliku od većine svojih nekadašnjih suvremenika, prvenstveno gleda prema naprijed, istražujući ‘spiritualnu i duboku glazbu svih naroda svijeta’ te nove načine da je spoji i poveže s post-punkom, darkwaveom i gothic rockom, pravcima u kojima je napravio svoje prve skladateljske korake. To je bilo najočitije u pjesmama poput „O, gordost“, najboljem mi trenutku sinoćnjeg koncerta, čije su mistične bizantinske napjeve zapljuskivali valovi surfa i post-rocka, prije nego što je glavnu riječ preuzeo funky riff na saksofonu.
Trajkoski se nije zamarao trivijalnostima kao što su nabrijavanje publike ili nagovaranje da posjete štand s ‘merchandiseom’, već je nastup više nalikovao nekom nevjerojatno inspiriranom jam sessionu u kojem su nam otkrivali kako bi, primjerice, zvučalo da su prvoborci alternativnog rocka inspiraciju pronalazili u sakralnoj muzici drevnih kultura. Fascinacije mračne makedonske scene osamdesetih svojim je aktualnim radovima tako doveo do vrhunca, stvorivši glazbu izvan prostora i vremena, glazbu u kojoj jednako važnu ulogu igraju električne gitare, sampler i vokali kakve biste prije očekivali sresti prilikom posjeta nekom zabačenom manastiru.
Iznimku u obliku nešto ortodoksnijih rock stvari predstavljale su moćno izvedeni punkerski raspašoj „Tapija pa nemokta“ i tjeskobnijom stranom novog vala protkana „Sloboden i moj“, a treba istaknuti i da je stvarno nemoguće pobrojati što su sve u sviračkom smislu u utorak dotaknuli, bilo da su u pitanju teški, metalizirani riffovi, indie-rock zvonjava rastavljenih akorda ili napumpani elektronski ritmovi.
Nešto više od devedeset minuta koncerta proletjelo mi je u trenu i natjeralo me da željno iščekujem nove materijale na kojima trenutno radi. S obzirom na sve navedeno u ovom i svim drugim tekstovima koje smo o Trajkoskom pisali na našem portalu, sam bog zna što će nas čekati u trenutku kada pritisnemo ‘play’. A to je nešto čime se mogu pohvaliti samo najveći.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
