Goran Trajkoski u Tvornici – glazba izvan prostora i vremena

‘Buffoons Of Absurdistan’ i ‘Teškiot glas na novite himni’, posljednji samostalni albumi Gorana Trajkoskog, istinski su me oduševili nevjerojatnom lakoćom kojom prelaze iz jednog žanra u drugi, gradeći mostove između modernog, alternativnog rocka, makedonske etno tradicije i načina na koji shvaća i zamišlja muziku nekih davnih vremena. Praćen iznimnim peteročlanim bendom, u utorak je u Malom pogonu Tvornice kulture sve to podigao na neusporedivo višu razinu.

Goran Trajkoski u Tvornici kulture (Foto: Boris Podobnik)

U klub u Šubićevoj Trajkoski se vratio dvadesetak godina nakon što je u njemu među prvima (možda i prvi, sjećanje me baš i ne služi) nastupio kao frontmen Anastasije. Ovoga puta koncert se održao u nešto manjem prostoru koji su korektno napunili vremešni darkeri, fanovi Mizara i ostalih bendova u kojima je svirao, kao i vjerni pratitelji svega što se događa na glazbenim scenama nasljednica bivše Juge.

Među svima njima, barem sam stekao takav dojam, ipak se nije našlo previše onih upoznatih s novijim dijelom njegovog opusa, zbog čega su neki vjerojatno otišli kući blago razočarani činjenicom da nisu čuli „Doždot“, „Početok i kraj“ i druge uspješnice Goranove 80’s karijere. Radi se, naime, o autoru koji, za razliku od većine svojih nekadašnjih suvremenika, prvenstveno gleda prema naprijed, istražujući ‘spiritualnu i duboku glazbu svih naroda svijeta’ te nove načine da je spoji i poveže s post-punkom, darkwaveom i gothic rockom, pravcima u kojima je napravio svoje prve skladateljske korake. To je bilo najočitije u pjesmama poput „O, gordost“, najboljem mi trenutku sinoćnjeg koncerta, čije su mistične bizantinske napjeve zapljuskivali valovi surfa i post-rocka, prije nego što je glavnu riječ preuzeo funky riff na saksofonu.

Goran Trajkoski u Tvornici kulture (Foto: Boris Podobnik)

Trajkoski se nije zamarao trivijalnostima kao što su nabrijavanje publike ili nagovaranje da posjete štand s ‘merchandiseom’, već je nastup više nalikovao nekom nevjerojatno inspiriranom jam sessionu u kojem su nam otkrivali kako bi, primjerice, zvučalo da su prvoborci alternativnog rocka inspiraciju pronalazili u sakralnoj muzici drevnih kultura. Fascinacije mračne makedonske scene osamdesetih svojim je aktualnim radovima tako doveo do vrhunca, stvorivši glazbu izvan prostora i vremena, glazbu u kojoj jednako važnu ulogu igraju električne gitare, sampler i vokali kakve biste prije očekivali sresti prilikom posjeta nekom zabačenom manastiru.

Iznimku u obliku nešto ortodoksnijih rock stvari predstavljale su moćno izvedeni punkerski raspašoj „Tapija pa nemokta“ i tjeskobnijom stranom novog vala protkana „Sloboden i moj“, a treba istaknuti i da je stvarno nemoguće pobrojati što su sve u sviračkom smislu u utorak dotaknuli, bilo da su u pitanju teški, metalizirani riffovi, indie-rock zvonjava rastavljenih akorda ili napumpani elektronski ritmovi.

Goran Trajkoski u Tvornici kulture (Foto: Boris Podobnik)

Nešto više od devedeset minuta koncerta proletjelo mi je u trenu i natjeralo me da željno iščekujem nove materijale na kojima trenutno radi. S obzirom na sve navedeno u ovom i svim drugim tekstovima koje smo o Trajkoskom pisali na našem portalu, sam bog zna što će nas čekati u trenutku kada pritisnemo ‘play’. A to je nešto čime se mogu pohvaliti samo najveći.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X