Intervju s Gorazdom Čapovskim, gitaristom Mizara, čuvene makedonske grupe koja 16. travnja nastupa u Tvornici kulture.
U sklopu izložbe ‘Osamdesete – slatka dekadencija postmoderne’ u prostorima HDLU-a, u Zagreb se vraća Mizar. Kultni makedonski bend, čiji je utjecaj na tamošnju scenu vidljiv gotovo u svakom makedonskom rock bendu, u Tvornici kulture će, u četvrtak 16. travnja, predstaviti još neobjavljeni novi album ‘Šarena krava”, ali i još jednom proći po općim mjestima tridesetogodišnje karijere grupe. Gitarist Gorazd Čapovski, jedini originalni član Mizara, tim nam je povodom rekao nekoliko riječi…
Mizar se vraća u Zagreb kako bi najavio novi album ‘Šarena krava’. O kakvom se materijalu radi; je li to nastavak dubljeg ulaženja u makedonsku tradiciju, poput prethodnog albuma ‘Deteto i beloto more’ ili ste u traženju zvuka otišli u nekom drugom smjeru?
Moj muzički idol je David Bowie, jedan od najvećih umetnika 20. vijeka. Svaki njegov album je kompletno različit, zvukom i konceptom,što je veoma teško; dokazivati se ispočetka na svakom novom albumu, a svakako je i teško zadržati svoje fanove kad konstantno mijenjaš koncept. Osobno sam mislio da nema mnogo smisla ponoviti zvuk i koncept albuma ‘Deteto i beloto more’, to je bila jedna faza; zvuk je bio više tradicionalan i etno. Mizar 5 Otkrovenie je danas više umjetnički kolektiv nego klasičan rock bend. U svakom slučaju, muzička podloga bit će neki vid vraćanja korjenima u dark/wave stilu, jedna retro kombinacija u maniri 80-tih godina. Završene su tri pjesme: ‘Nebo’, ‘Indian Summer’ i ‘Nok nad Yugoslavia’.
Vi ste jedini preostali originalni član Mizara. Tko danas čini postavu benda i može li se uopće uspoređivati Mizar nekad i danas?
U bend sam ja (gitara i programming), Rubin Kantar (vokal), Saša Pavlović (bass),Victoria Ivanovska (vocal, klavjature) i jedan od najboljih bubnjara ovih prostora Filip Jezdić iz progresiv/rock benda Chromatic Point. Osnova Mizara je ista kao i pred 30 godina, stvaranje autentičnog istočnog rocka koji neće biti tužna kopija zapadnog rocka. Preokret se dogodio na albumu ‘Deteto i beloto more’, tako da sada idemo u sasvim drugom pravcu, imamo u planu i nekoliko art performansa.
U Mizaru danas djeluje i pjevačica, a prije nje ulogu vokala imao je i Harmosini, cijeli jedan zbor. Mizar je, dakle, nakon tridesetak godina djelovao, počeo ponovno tražiti originalni zvuk?
Mizar je nakratko imao pjevačicu početkom 90-ih godina kad je bend napustio Goran Tanevski. Onda je bend prestao raditi, ja sam otišao u Australiju i radio s bendom Kismet, sve do ponovnog okupljanja 2003. godine s albumom ‘Kobna ubavina’. Pjesma ‘Nebo’ ima ženski vokal, što planiramo i u nekim novim pjesmama, a sve je to, svakako, u svrhu traženja novog sounda grupe.
Nakon što smo na ovom portalu lani objavili intervju s originalnim bubnjarom Pantom Džambazoskim, na društvenim mrežama pojavili su se komentari da Mizar danas više nije bend, već samo Gorazd Čapovski na gitari i laptop. Koliko u tome ima istine?
Ima svakako istine u tome, ali nije jedan laptop nego su tri laptopa i jedan Roland Sampler i Akai sampler klavijatura. Mizar je odavno electro/akustic bend, što se može primijetiti na zadnja tri albuma. Svakao, kao i svaka moderna grupa, koristimo elektroniku na koncertima u svrhu boljeg zvuka. Šta se tiče Facebooka, to je tabloid nad tabloidima, žuti medij bez premca. Ne želim reagirati na zlobne komentare. Ali i to je super, demokracija, svatko ima pravo na svoj stav, što čini naše pluralističko društvo slobodnijim.
Od zadnjeg velikog reuniona benda, početkom 21. stoljeća, Mizar redovito obilazi hrvatske pozornice. Koji je vaš dojam – dolaze li se ljudi podsjetiti na ‘kultni’ bend ili se radi o sasvim novoj publici?
Mizar svira u Hrvatskoj već 30 godina; naš prvi nastup je bio u Lapidariju davne 1982. godine na YURM festivalu. Hrvatska nam je kao neka druga domovina, tu smo proveli svoje najbolje godine, studentske dane, jedno naivno i idealističko vrijeme. Naravno, nekad je bilo uspješno, nekad nije… Mislim da bend ima tu problematičnu crtu, koju imaju svi bendovi iz 80-ih godina, a to je konstantno uspoređivanje novog materijala sa starim. Tako da nisam baš siguran da se može izaći iz tog začaranog kruga, možda je jedino Darko Rundek uspio u tome. S albumom ‘Deteto i beloto more’ dobili smo fanove u Grčkoj, Bugarskoj i Rusiji jer je koncept bio bizantiski i radikalno nov.
Kakav je status Mizara u Makedoniji?
Zadovoljan sam statusom Mizara; ponekad smo mainstream, kao kad smo svirali povodom 20. godišnjice nezavisnosti Makedonije pred 100 tisuća ljudi sa svim narodnjacima i pop pjevačicama,ali ponekad smo totalni underground s nastupima u klubovima pred 300 ljudi.
U Hrvatskoj već godinama traje prizivanje osamdesetih i tada nastalih pop-kulturnih fenomena. Postoji li i u Makedoniji takva nostalgična atmosfera u medijima i među glazbenom publikom?
Jugoslavija je imala svoj autentični kulturni prostor, koji nije bio ni Zapad niti Istok. Mogu slobodno reći da je Novi val i alternativna muzička scena 80-ih godina bila na svjetskoj razini, odmah iza engleske i američke scene. To važi i za film, teatar, književnost… Jednostavno, ovi prostori su imali kulturni zenit tih godina. Tu se uopće ne radi o yu-nostalgiji.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
