Nije Gotye puki Stingov australski klon. Riječ je o glazbeniku koji pokazuje široki spektar umjetničke sposobnosti. Vrlo brzo će stasati u nekoga koga se može smatrati originalnim u onome što radi…
Priča prva:
Već duže vrijeme Sting iskušava svoju publiku. Pošteni album nije objavio godinama, već samo podsjeća na minule dane slave i svira sve moguće best of varijante. Ili jednokratno oformi Police, ili unajmi filharmonijski orkestar, ili se igra srednjevjekovnog barda Johna Dowlanda pa u društvu Edina Karamazova nakon barokne poezije uz lutnju zvekne pred kraj koncerta „Roxanne“ tek toliko da publika ne zaspi, ili se pak po najnovijoj varijanti sprema ponovno latiti basa i krenuti na novu turneju kako bi ponovno izvrtio najbolje hitove solo karijere. Žešći je mazohizam biti Stingov fan, a nekad se to činilo tako laganom i izazovnom stvari… Kad je svaki studijski album bio malo remek djelo prepuno maštovitih rješenja i genijalne izvedbe kako samog pjevača tako i vrhunskih plaćenika koje je okupljao oko sebe. No stvar se nije rasplinula nakon trostruko platinastog „Brand New Day“ albuma 1999. godine kad je Sting imao svoj posljednji planetarni hit „Desert Rose“, već se čini kako se nešto gadno prelomilo u starom rokeru dvije godine kasnije, onog kobnog 11. rujna. Naime tog dana je Sting trebao sa svojim bendom u toploj i ugodnoj toskanskoj noći snimiti koncert za prijatelje i odabrano društvo, no tragedija koja se tog dana dogodile je sve zatekla. Nije odustao od koncerta, ali nije bilo ni onako kako je želio. Bio je to komorni nastup zamišljenih lica, koji je ovjekovječen i kamerom, a na istom se nije izvela „Desert Rose“ koja je u sebi imala previše arapskog, da se sad ne upotrijebi termin, „terorističkog“ zvuka. Te večeri je Sting prestao biti angažirani glazbenik koji stalno propitkuje rastezljivost zapadne pop glazbe i svoju ulogu u njoj. Naredni „Sacred Love“ iz 2003. imao je sve odlike glazbenog odlaska u penziju , dok su „Songs From The Labyrinth“ i „If On a Winter’s Night…“ bili očiti znak da je Stingu glazba postala hobi, vjerojatno kao i proizvodnja vina u matičnoj mu Toscani.
Priča druga:
Imati specijalizirani cover bend koji izvodi hitove samo jedne rock legende i pri tome se i u imidžu prilagoditi standardu „zlatnih vremena“ iste već je jako dugo godina unosan posao za glazbenike koji su odavno digli ruke od maštovitosti i trnovitog puta kreiranja vlastitog izričaja. Logika je: čemu muka, kad su dvorane i klubovi ionako puni i publika je redovno euforična dok se izvode svima dobro znane pjesme. Potpisnik ovih redova čuo je za sve moguće varijacija među glazbenim kopipejsterima koji se drže bendova i kultnih imena iz 60ih, 70ih, 80ih i 90ih, ali mu je promaklo da postoji cover bend grupe Police i Stinga (vjerojatno postoji, ali zbog čestih gostovanja Stinga, valjda nisu potrebni na ovim naši prostorima). No Stingova publika je možda specifična jer više drži do autentičnosti, pa će radije istrpjeti Stinga u bilo kojem obliku, nego slušati neku kopiju čiji članovi obično misle da je u točnoj interpretaciji sva ono što publika želi čuti. Ona vrsta publike koju je Sting toliki dugi niz godina „dvorio“ ipak želi čuti nešto više.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=8UVNT4wvIGY[/youtube]
Priča treća:
Pjesma „Somebody That I Used To Know“ eksplodirala je u radijskom eteru potpuno neočekivano, a svaki fan Policea i Stinga ju je pojačao čim ju je prvi put čuo i pomislio da je njegov idol konačno iznjedrio globalni hit po svim mjerilima. Tako je bilo na Zapadu, tako je bilo i kod nas. No onda se saznalo da je u pitanju neki Australac koji se „bezobrazno“ potpisuje kao Gotye. No i taj „šok“ je ubrzo prevaziđen. Pjesma je pobijedila, a na radio stanicama koje sluša urbana populacija „Somebody That I Used To Know“ je po glasovima slušatelja ekspresno postala hit godine. Udarac je bio sličan onom koji je prije ohoho godina kod obožavatelja Miše Kovača proizveo Dražen Zečić pjesmom „Ima li nade za nas“ koja je (gle čuda) također bio duet s, i dan danas uglavnom anonimnom, Anđelom, kao što je i stanovita Kimbra koja je otpjevala duet s Gotyeom u „Somebody That I Used To Know“. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
