Nimalo suosjećanja koje su šibenske gradske institucije pokazale za probleme organizatora festivala Slurp na Martinskoj, neodoljivo podsjeća na neke starije ‘sjajne’ priče.
Sve se može objasniti racionalnim promišljanjem, logičnim odgovorima, višom silom ili spletom okolnosti. I tako skinuti sa sebe svu odgovornost, jer to su ipak privatni festivali pa od institucija ni ne mogu očekivati previše.
Privatni festivali, ali i sjajne priče. Možda čak i sjajnije od većine onih sjajnih priča o kojima godinama slušamo i pomoću kojih se želi izgraditi imidž najprogresivnije od svih dosadašnjih šibenskih vlasti.
“Hvala organizatorima koji su očistili nešto što je desetljećima bilo zapušteno, a ono što ćemo tek osjetiti, kao posljedicu održavanja festivala je interes za Martinsku jer ova lokacija je bajka. Grad će nastaviti održavati lokaciju i u narednim sezonama napraviti iskorak i Martinsku održavati kao pravi potencijal Grada Šibenika.”
Tako je pričao gradonačelnik Željko Burić prije dvije godine. Nekidan im je već datu dozvolu poništio i izdao novu, kojom je festival Slurp, lani najposjećeniji događaj na Martinskoj, takoreći osudio na propast. Doduše, za tu dozvolu koju je potpisao pa poništio, i koja je stajala danima na njegovu stolu, nitko nije siguran tko ju je zapravo potpisao, a potom ni tko ju je suspendirao. Burić se u cijeloj ovoj priči drži po strani, uostalom sve se češće čini da se središte gradske moći izmjestilo iz njegova ureda u neki drugi, obližnji.
Slurpu je, da podsjetimo, ukinuto pravo na rad do 6 ujutro i ograničeno do ponoć. Elektronski party do ponoć je, dakako, oksimoron. A nije da nije bilo mjesta za lobiranje i barem pokušaj gradske uprave da se situacija spasi, budući da su crno na bijelo imali službeno stajalište Ministarstva kulture da za “profesionalne kulturno-umjetničkih izvedbe, programe i manifestacije” ne vrijedi nova mjera stožera za rad do 24 sata. Oni mogu dokad hoće, a to su iskoristili i neki klubovi u županiji koji su ovoga vikenda neometano radili do zore. Slurp nije, Slurp je morao zatvoriti šankove i ugasiti muziku u ponoć, unatoč činjenici da se radi o “profesionalnoj kulturno-umjetničkoj manifestaciji” na kojoj se poštuju sve epidemiološke mjere, koja se nalazi na idealno kontroliranoj lokaciji i koja je izmještena iz urbanog područja.
Od “ova lokacija je bajka” do “gasi sve u ponoć” prošlo je tek dvije godine. Ne bi nas nimalo iznenadilo da slijepo držanje uputa Nacionalnog stožera, unatoč izlazu koji im je ponudilo Ministarstvo kulture, i maćehinski odnos Grada i Županijskog stožera prema organizatorima jedne uistinu “sjajne priče”, rezultira dubokim promišljanjem o budućnosti festivala na Martinskoj.
Sve to itekako podsjeća na slučajeve Terranea i SuperUha, dva vrhunska festivala oko kojih se gradska uprava nije baš potrudila da ostanu u Šibeniku. Naprotiv. Vlasnici Terranea (koji je, ako je tko slučajno zaboravio, u Šibenik doveo The Prodigy, The Roots, The Fall, My Bloody Valentine, Calexico i mnoge druge zvijezde svjetskog ranga) tražili su pristup moru, odnosno plažu, a jedno od mogućih rješenja bio je i otok Obonjan što im je, koliko je ovom portalu poznato, i obećano. Samo usmeno.
Obonjan je na kraju dan u koncesiju nekoj sasvim drugoj ekipi. Slavodobitno se tada, prije pet godina, govorilo o tome:
“Danas počinje jedna predivna priča ne samo za Obonjan i Šibenik, jer od danas priča o turizmu u Dalmaciji i Hrvatskoj više nije ista”, izjavio je Burić pri potpisivanju ugovora.
Je li itko od tada više čuo za Obonjan, osim zbog Jareda Leta i dugovanja?
SuperUho, festival čije se legendarno drugo izdanje 2015. godine dogodilo na tvrđavi sv. Mihovila, i na koje je došlo “pola Zagreba”, pod ne baš najjasnijim je okonostima “izgubilo” tvrđavu i pobjeglo u Primošten. Organizator je za to krivio gradsku upravu, a oni su se pravdali da je sve bio samo nesporazum.
Ali nećemo biti nepravedni, bio je jedan festival koji je Grad jako volio i za njega duboko grabio u proračun. Možda ćete ga se sjetiti, zvao se Changer. Bio je to najbesmisleniji, najneorganiziraniji i najnepotrebniji događaj koji je Šibenik doživio u modernoj eri.
Njega je Grad volio, ove bitne očito nije dovoljno.
*”Sjajna priča” omiljena je fraza gradonačelnika Šibenika i njegov predizborni slogan
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
