Grmljavina metal bogova na Prisavlju

Dok je prvi Metalfest održan proteklog tjedna u Zadru dobio negativni predznak zbog kamena koji je doletio i pao kraj Davea Mustainea iz Megadetha i time prouzročio prekid koncerta, u Zagrebu se u petak održao događaj koji bi se u bliskoj budućnosti lako mogao gledati kao zametak nečega što može prerasti u najveći ljetni heavy metal event u metropoli.

  •  
  •  
Slayer na Rokaj festu (Foto: Nino Šolić)

Ponovno pokrenuti višednevni Rokaj Fest koji se ove godine trebao održati na Zagrebačkom Velesajmu je mjesec dana prije održavanja prenamijenjen iz festivala u cjelovečernji koncertni gig teškaša Slayera, Mastodona i Gojire u dvorištu Jedinstva, koji su već prije bili najavljeni kao headlineri Rokaj Festa. Time je potvrđeno nekoliko stvari. Pokazalo se tako da Zagreb ne može podnijeti dva velika open air glazbena festivalska događaja. Rokaj Fest je i u samim začecima pratio niz pehova tijekom godina koje nisu bile recesijske, od proloma oblaka i „potopa“ pa do slabe posjećenosti dok je „obitavao“ na Jarunu. Pored toga INmusic festival svaki put je imao primamljivija imena sa svjetske scene i zagrebačka publika je u toj „ili-ili“ situaciji uglavnom izabirala potonji. Identična situacija se pokazala i ove godine kad je Rokaj fest ponovno pokrenut.

No pokazalo se i nešto drugo, a to je da postoji kritična masa za specijalizirani heavy metal događaj u gradu, čija publika sigurno neće dvojiti hoće li možda otići na INmusic. Zanimljivo je da je i direkcija INmusica ove godina možda upravo zbog Rokaj Festa odustala od zvanja nekog od zvučnih imena iz metal svijeta, što je do sada bila praksa. Puno dvorište Jedinstva u kojem se u petak po slobodnoj procjeni okupilo oko tri tisuće posjetitelja i atmosfera koja je vladala, dokaz su da Rokaj Fest u specijaliziranom ruhu ima budućnost, jer praktično gledano, u metropoli ne postoji ništa što mu u ovo doba godine konkurira.

Što se tiče samih koncerata, izbor je bio odličan, jer su tri kvalitetna svjetska imena garantirala dovoljno zvučne šarolikosti za metalce, a također snagu ritma i visinu decibela. Mini-spektakl otvorio je Gojira, bend koji potiče iz sela na samom juga Francuske i koji je koracima Godzille odlučio hodati heavy metal svijetom. Zagrebačku publiku su pošteno prodrmali ne samo svojim brzotrzajućim umijećem i kombinacijom stare škole thrash metala, već i angažiranim i agilnim frontmenom i gitaristom Joeom Duplantierom koji dobro zna što i kada treba reći publici kako bi upumpao novu dozu adrenalina. Pokazao je i interes za domaćim heavy metal bendovima, priupitavši publiku postoje li u ovome gradu, a prvom imenu koje mu je netko izviknuo iz prvih redova posvetio je pjesmu „The Heaviest Matter of the Universe“.

Mastodon na Rokaj Festu (Foto: Nino Šolić)

Mastodon, američka perjanica tzv. sludge metala, crossovera stoner rocka i thrash metala u kojem su često prisutni i harmonijski nizovi southern rocka 70-ih za dio zagrebačkih posjetitelja su došli na svojevrsni popravni ispit nakon što su nas već jednom posjetili na INmusic festivalu, iako je teško tvrditi da su tada nešto posebno podbacili. No to je bilo prije objavljivanja hvaljenog i prihvaćenog prošlogodišnjeg albuma „The Hunter“ na kojem je Mastodon odlučno iskoračio u prošlost i dobrim djelom zaigrao na kartu visokih i čistih vokala kao kontrapunkt uobičajenom thrash režanju i doom mumljanju. U glazbenom svemiru kroz koji sebi utabavaju put Troy Sanders i Brent Hinds kao naistureniji članovi Mastodona izveli su hrabar potez koji može kompromitirati bazu fanova, no pokazalo se da je tu ustvari bilo jedan mudar korak nazad da bi se naprijed napravila dva.

Uglavnom Mastodon je u maniri heavy metal giganta ovog puta snažno protresao tlo, stilski bio najšarolikiji, a većina publike koja je došla zbog Slayera bila je itekako ponešena njihovim nastupom. A naravno situacija nije bila naklonjena Mastodonu, kao što nije niti jednom bendu koji nastupa prije Slayera, što je već stara priča čija je pouka: Ako ne želiš biti otpuhan s pozornice, ne sviraj ispred Slayera. Točka.

No stvari koje su potom uslijedile, nisu bile naklonjene najbrutalnijim i najglasnijim bogovima metala. Slayer je izašao na pozornicu par minuta iza pola deset. Iako je ovo bio prvi (uvjetno rečeno) Rokaj Fest na kojem nije pala kiša, uvodni rifovi „World Painted Blood“ bili su dovoljni da oduševljena gomila počne u zrak bacati čaše s pivom, a salve „pivskih bombi“ su se pojačale na „War Ensemble“. Tako da padala s neba voda, ili pivo, Rokaj Fest ne može proći bez padalina. No onda se dogodilo nešto što se dugo nije moglo čuti na eventima visoke produkcijske razine – pukao je zvuk, tako da su Slayer skoro bez podrške baseva iz razglasa svirali „Die By The Sword“ i „Chemical Warfare“.

Gojira na Rokaj Festu (Foto: Nino Šolić)

Tom Araya i društvo nisu stali niti jednog trenutka tijekom problematičnog nestajanja i pojavljivanja bas frekvencija u razglasu i time dokazali da njihov ubitačni glazbeni stoj jednostavno ne može stati, a čak se ni pozitivna tenzija publike nije stišavala. Odaslana je poruka da bi Slayer svirali i publika divljala u ritmu i da je zvuka potpuno nestalo, jer to je uvijek bilo više od koncerta – svojevrsni ritual i trans iz kojeg je teško izaći. Araya je samo pred kraj rekao kako Slayer zbog tehničkih problema publici duguje ispriku, a potom je „kaos“ uspješno nastavljen, kao da se ništa nije ni dogodilo.

„Dead Skin Mask“ je himnično odjekivala, da bi nakon nje „Angel Of Death“ po tko zna koji put te večeri ubacio u petu brzinu i doveo trans prisutnih do kraja službenog dijela koncerta, koji je na bisu kroz „South Of Heaven“ opet krenuo uzlazno i posljednji put na zagrebačkom prisavlju eksplodirao s „Raining Blood“, pjesmom koja je zatvorila i „Reign In Blood“ najbrži i najfuriozniji album ikad snimljen u povijesti rocka.

Ako je tri tisuće posjetitelja uživalo u prostoru Jedinstva, skoro jednaki broj njih nalazio se na savskom nasipu iza dvorišta. Recesija im je ispraznila novčanik, ali dobar glazbeni ventil za ispuhivanje negativne energije očigledno nisu htjeli propustiti.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

  •  
  •  

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X