Godinu smo otvorili kako treba – ponovno smo se u sklopu Supervala+ skupili u Vintage Industrial Baru, ovaj put nas više. Svi okupljeni imali su čast svjedočiti jednom ‘profinjenom’, uhu baš ugodnom koncertu.
U četvrtak 2. siječnja nas je zabavljao (većinom) ženski dio scene; Gro i Linija 109. Ne smijemo zaboraviti da su nas iz Srbije trebale posjetiti McClure & Company, no njihov će nam nastup još neko vrijeme ostati misterij jer su zbog bolesti pjevačice bile onemogućene doći u Zagreb. Iako se nadamo vidjeti što su nam imale za pokazati uskoro, pažnju treba skrenuti na ono doživljeno, a moglo bi se nazvati pravom „rock eksplozijom“. Ne kolutajte očima i ne odmahujte glavom jer – trebali ste biti tamo.
Prije no što uronimo u sadržaj večeri, podsjetimo se što je Superval+: program je to s ciljem da poveže mlade izvođače iz regije, nama u Zagrebu predstavi sve što naši susjedi imaju za ponuditi u najboljem svjetlu, a izvođačima sa Supervala omogućuje da svoju glazbu podijele s ljudima i izvan granica Lijepe naše.
Gro je bend kojeg ne možemo svrstati u samo jedno polje. Moćni vokali popraćeni su fantastičnim instrumentalom koji objedinjuje sve što ovoj četvorci padne napamet: rock, punk, funk, indie – you name it. Na sceni su kraće vrijeme – unazad dvije godine – no na njima se to uopće ne osjeti jer odasijavaju iskusnom, profesionalnom energijom, a veliki je bonus što napreduju brzinom svjetlosti. Gro je nešto poput munje – apstraktnog i brzog bljeska kojeg poprati jeziva grmljavina, a onda nestane. Usporedba je ovo koja mi pada napamet budući da se ova skupina jučer po posljednji put oprostila od publike i odradila svoj posljednji nastup u vedrom tonu.
Prisni su oku jednako kao i uhu, a bend čine Julia Katana (vokalistica, gitaristica), Iva Hunjak (gitaristica), Ema Najcer (vokalistica, bubnjarica) i Jakov Novokmet (basist). Imali su čast otvoriti prvi ovogodišnji Superval+, a za razbijanje leda odabrali su pjesmu „Zabij U!“ čije vas samo ime odmah digne na noge. Izrazito talentirani u instrumentalnom aspektu, zadovoljstvo je prisustovati njihovom nastupu. Naravno, ne mogu u hvalospjevu zaboraviti zvjezdane vokale Julije i Eme koji vas razbude, dignu raspoloženje, rasplešu, ma sve što poželite. Nastavili su dalje uz „Shizo“, bezimenim, nebrušenim dijamantom na engleskom jeziku koja radi toga nosi nadimak „Engleska“ i „Magnoliju“, pomalo vrckasti i ekstremno atraktivni u svojim izvedbama.
Ono su što nam je trebalo da atmosfera oživi i utone u blago mistični štih. Zagrijavalo se postupno uz pjesme „Mlada Noć“ i „Kafene Oči“ koje su namijenjene – ili barem tako zvuče – onima koji u glazbi duboko uživaju, užive se u nju kao da su i sami načinjeni od akorda za gitaru i prepuste se zvuku da ih nosi u nebesa. Sami vrhunac nastupa bila je pjesma „Pušenje“, samo jedna u nizu onih koje zaslužuju upoznati svjetlo dana barem u obliku singla. Zaista su divno iskustvo iz perspektive pasivnog pušača u publici.
Linija 109 može se pohvaliti time što u svojoj knjižici već ima upisan nastup na Supervalu+ – ne bilo kojem, već onom skroz prvom u davnom studenom 2023. godine. I tada se pisalo o njihovom zanimljivom i osvježavajuće dobrom glazbenom stilu, a valja napomenuti da godinu i nešto sitno kasnije, ove cure imaju objavljena dva singla: „Čas“ i „Plaža“ i publiku koja ih vjerno prati i podržava. Dapače, Sara Vorberger (vokalistica, ritam gitara), Lucija Pranjić (bubnjarica), Jelena Jurić (lead gitara) i Zana Bubica (basistica) imaju ono nešto, iskru koja im je dovoljno da zapale publiku i primame nove zainteresirane lutalice u prve redove.
Da ostave na dojmu, nastup su započele najnovijom pjesmom u kolekciji, „vii.“ i već spomenutom „Čas“. „Čaš“ se kroz šapat širio publikom koja je memorizirala stihove ove čarolije, a sljedeća je na tapeti bila „Elektronski Kvar“. Sve što biste mogli očekivati od „boy benda“, Linija nudi i više. Njihov prošli Superval+ nastup opisala sam kao duh s groblja onih potonulih pjesama na kakve danas rijetko naiđemo i drago mi je što mogu reći da se toga i dalje čvrsto držim. Slijedile su „Glavom U Zid“, „Bezvrijedna“ i „NPC“, a jedino preostaje nedoumica je li bolji vokal ili instrumental. Ono što je trebao biti kraj, za publiku je, čini se, bilo tek zagrijavanje. Kao šećer na kraju, cure su opalile „Siloslovlje“ i „Ritardando“ – savršeni crescendo, ali ekipa je bila nezasitna i tražila još i još i još – a i vi biste, da ste samo bili tamo! Uz sramežjivi osmjeh prema publici i pogled-dva prema bubnjarici, odsvirale su još i „Plažu“ koja je svima neopisivo draga uz svoj zaigrani ritam i blago odstupanje u energiji. Da stvar bude bolja, ponovno su odsvirale „Čas“ kao savršen zaključak dobrog koncerta.
Ponekad je manje više, ali u ovom slučaju ne možemo se složiti. Iako nam je koncert bio uskraćen za jedan fenomenalan nastup, ono servirano smo sa zadovoljstvom odslušali. Gro i Linija 109 idu si ruku pod ruku – usklađeni u zvuku, a opet nevjerojatno različiti. Svaki bend drži svoje kvalitete i vrline koje publika itekako prepoznaje. I dok pjevaju, vrište i smiju se, možete samo zamisliti kakvom su toplinom obrgljeni oni na pozornici – oni koji prste i grla jačaju samo za vaš užitak i osmijeh i koji vas jedva čekaju vidjeti u publici. Zato nemojte imati srama kao što nemaju ni oni; idući put kad ste u prolazu, svratite – nećete biti razočarani.