Nakon šest godina Grše se ovog četvrtka vratio u Vintage Industrial Bar, ovaj put kao glavni izvođač.
Kao što to obično biva sa svirkama usred tjedna, Bobsi je započeo točno na vrijeme. U tih pola sata, predstavio je svoje singlove i, ako se ne varam, jednu još neobjavljenu stvar, redom: “Raj”, “Toni Montana” (Žuvijev dio išao je s matrice), “Panini”, “Novi svjetski poredak”, “Palamida”, “R.I.P. Brate” i “Limunada”. Teško je donositi zaključke temeljem tako kratkog nastupa pred kojim se koncertna dvorana Vintagea tek počela puniti, ali ono što mogu reći jest da je zvuk bio dobar, a flow odličan.
I zvijezda večeri Grše počeo je na vrijeme, a od prve pjesme “Zenit” bio je odlične volje. Prije “Znaš ko je” priznao je da ima tremu (potpuno neopravdanu) i zamolio publiku da mu ne zamjeri ako zaboravi koji stih, što se i dogodilo par puta te večeri, ali čisto sumnjam da je itko to primijetio. “Ovo je Grše, brate,” predstavio se kao da publika to ne zna i skromno zahvalio svima što su kupili kartu (a i to je ponovio još pet-šest puta tijekom nastupa), dijelom iz zahvalnosti, a dijelom iz euforije koja je prštala iz njega i zarazila čitav klub u Savskoj. Na istoj pozornici nastupio prije šest godina s Ajs Nigrutinom, što je potpisnica ovih redova, vjerniji čitatelji će se sjetiti, također popratila. Tada je bio predgrupa, tj. predčovjek (predizvođač?), a sad se vratio i dobrih sat i pol prodrmao zagrebačku publiku.
Čitava poanta koncerta bila je da izvede svoje manje poznate stvari, pa se i večer najavljivala kao „B-strana“. Nastavio je s pjesmama s prvog albuma (Tilurium) uz “Non Stop”, a onaj “sinjski” iz stiha “jedan sinjski jedan triljski”, odnosno Padre Pakessa, nije mu se priključio na stejdžu, nego je Grše sam odrepao njegovu dionicu, dok mu je publika pomagala s refrenima.
Bez ulaska u procjene o publici, nameće se zaključak da u Vintageu nije bilo ljudi kojima je speed zamaglio poglede na Gršin talent, kao u refrenu stvari”Priko cilog zida” koji je s matrice izgovarao Danitz, a osobno sam u životu uspješno izbjegavala tu supstancu (pa uočila Gršin talent još 2019.), a u međuvremenu sam, dobivši posao u državnoj službi, iz svog života izbacila i one manje štetne, koje su do danas legalizirane u pola Europe, a bez kojih su se hip-hop koncerti činili kao nezačinjena salata.
Grše se dobro zagrijao i pitao može li malo produžiti svirku, s obzirom da je sutra radni dan, a kad je završio “Božji dar”, poveo je publiku da s njim otpjevaju “Đurđevdan” Bijelog Dugmeta, što su prihvatili kao da su došli na koncert tog benda. “Karmu” je s njim bez mikrofona od prvog do zadnjeg stiha odrepao DJ Rouge, a i drugi DJ $tivo bio je rasplesan i za sebe repuckao “Kavez”.
Koncertna dvorana Vintagea lijepo se popunila, a i na pozornici se stvorila gužva kad su se Grši priključili Bogo i Bobsi za prepoznatljivi “Glas ulice”, koji se, Boginim riječima, “rijetko kad može čuti”. Grše se skinuo do pasa (“znam da ću ispast seljačina, ali vruće je”) i pozvao i Malog Japanca da im se priključi na izvedbi “Redaljke”, koju su osim reperâ čitavu znali i DJ-i, a Grše se povukao u drugi red, prepustivši šou svojoj braći kako bi i oni upili dio atmosfere koja se teško može stvoriti u nekom drugom klubu. Pozvali su i Shina iz 30zone da im se priključi tijekom “Prvaka”, dok su ostali ostali na stejdžu i, sukladno svojim godinama, snimali storije za društvene i druge mreže.
Kao da je znao koliki kaos će izazvati “Bang Bang”, “Konobar” i “Red Carpet”, Grše je pitao “Jeste prestari za šutku?” i dodao da “treba ostati dijete u glavi” pa dosljedno odrepao i svoj i Vojkov dio pjesme zbog koje su završili na sudu jer su ih tužili naslovni junaci “Mamići”, dakako dislocirano, jer bi Zdravko bio uhićen pri povratku u Hrvatsku, i to zbog nekih ozbiljnijih kaznenih djela od klevete.
Za hitove “Pun kurac para” i “Bura i nevera”, uživo je nastupio i Bore Balboa,a to je značilo da se iz srži hip-hopa polako približavamo trepu, ali Grše je prvo skrenuo prema metalu uz “Pump it” i odrepao i Adamovu dionicu pa potvrdio da njegov talent vrijedi za dvojicu (najmanje). Nije ostao bez daha ni dok je izvodio čitavu “Badr Hari”, koja je već na uvodnom seplu njegovog sugrađanina Siniše Vuce izazvala kaos u publici. Moguće da mu je trebao kratki predah, iako nije tako izgledao, jer je opet pozvao Malog Japanca da predstavi svoju pjesmu “Kasne Ure”, na kojoj mu se Grše priključio na refrenu.
Grše se vratio svojim stvarima i odrepao “Oče” s drugog albuma Platinum, s kojeg je povezao i “Olimp” pa odrepao i svoj i Frenkijev i Smoke Mardeljanov dio, potpomognut njihovim glasovima s matrice. “Dalmatino” su s njim odrepali DJ-i, koji su bili zvijezde bez mikrofona, ali i rasplesana mini-publika iza Grše.
Za sam kraj regularnog dijela, a na zahtjev one maksi-publike, Grše je ipak izveo i “nešto novije” pa krenuo sa svojim multimilijunskim hitovima, počevši od “Tokyo Drifta” na kojem je, pogađate, sam pokrio i lajnove koje na studijskoj verziji izvodi kraljica Mimi Mercedez. Bilo je jasno da publika jednostavno obožava najnovije stvari po ludilu koje je uslijedilo kad je puni Vintage pijan derao se “Forza”. Kao i inače na live nastupima, ta stvar bila je začinjena talijanskim evergrinom “Sarà perché ti amo” koju u originalu izvode Ricchi e Poveri, a seizmografi u blizini mora da su zabilježili omanji potres.
Grše je još jednom izjavio ljubav i zahvalnost svima koji su kupili kartu pa zaključio koncert “Suzom” koju je najavio kao svoju sebi omiljenu stvar, tijekom koje su svi, pa i ljudi na pozornici, uključili svjetla na mobitelima i tako stvorili jedan neponovljivi, magični moment, koji će Grše, kako je iskreno obećao, pamtiti cijeli život.
Oprostio se riječima “Bog vas blagoslovio”, ali nije mogao tek tako otići, nego je na bisu potrošio i zadnji atom snage i izveo najveće hitove koji baš i nisu u skladu s nazivom večeri nazvanoj “B-strana”, ali poprilično sam sigurna da mu to nitko nije zamjerio. Čak je i pitao publiku hoće li staro ili novo, a publika je direktnodemokratski glasnije uralala na ono “novo” pa se isplesala uz “Mangio Pasta” (naravno da je Grše pokrio i Pekijev dio), “Fantaziju” (tijekom koje je publika zamijenila Miach) začinjenu refrenom Galine “Freed from Desire”, a kao šlag na vrhu došao je hit koji zna i moj šestogodišnji nećak “Mamma Mia”.
DJ $tivo je nastavio zabavljati publiku, a Vintage se brzo ispraznio, što je i očekivano s koncertima usred tjedna. Grše nije morao govoriti prisutnima koliko ih voli, jer je u maniri Freddieja Mercuryja imao “eo” momente koje je publika vjerno ponavljala za njim i tako mu dokazala ono što se dokazivati ne mora: da je u Zagrebu uvijek dobrodošao.
Vidimo se opet, pa makar za još šest godina.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
