Uoči njegovih koncerata na X-Staticu 31. 8. na kojem nastupa prije Žuvija i Kreše, i u Vintage Industrial Baru s Ajs Nigrutinom 20. 9. razgovarali smo s nevjerovatnim dalmatinskim rep talentom triljsko-zagrebačkoga podrijetla, o njegovom prvom albumu „Tilurium“, Blockstar Digital kolektivu, suradnjama, naglom uspjehu, a pomalo i o politici.
Obično se počinje prvim činom, evo mi ćemo trećim. Je li gotova ta priča ili je moguć povratak?
Nije to gotovo, meni je III. čin stvarno najdraži program u kojem sam sudjelovao, to je doslovno dio mene. Tu sam počeo, s drugim članom Đonom koji je neviđeni talent. Stvarno je neviđeni liričar. Treba ga malo pogurati, malo je pasivna osoba, malo depresivniji, recimo, treba mu taj neki vjetar u leđa. On je još na Trilju, ja sam u Splitu već par godina. Mi smo stvarno imali nesreće s tim III. činom, npr. ja sam bio dvije godine u Njemačkoj, znači nema III. čina jer nema mene. Onda se ja vratim, on ode na teren, nema III. čina jer nema njega. Baš smo se mimoilazili nekako i to je stagniralo, a mene je uhvatila volja za radom, pa sam se predomišljao da li da krenem sam i na kraju evo jesam, ali III. čin nije ugašen, počeli smo raditi na novom albumu, ne znamo kad će točno biti gotov, ali ta priča nije završena.
Osim toga radiš i na svom novom albumu, koji si najavio za kraj godine, a prvi samostalni album „Tilurium“ izbacio si u 6. mjesecu. Znači, idu dva albuma u istoj godini? Nemoj samo kao System of a Down izdati deset albuma pa se povući.
Neću, neću (smijeh). Mislim, to me nosi. To mi je sad u planu zašto što imam već pripremljeno 4-5 stvari. Malo sam se možda zaletio kad sam ga najavio, ali radim na njemu i neće biti dugo čekan ni ako izađe dogodine. Taj album mi stvara malo veći pritisak jer se tome baš treba posvetiti, a nakon dobrih kritika „Tiluriuma“, očekivanja publike su velika. Ne znam bi li mi bilo bolje izbacivati singl po singl, da se svakoj stvari posvetim kako treba. Ne bih volio da bude hiperprodukcija, a da ne bude to na nekom nivou. Mislim, neću to ni izbacivati ako ne bude na nivou koji sam postavio, ali opet treba za to vremena. Sad želim iskoristiti taj hype koji se podigao. Zvone Pušić mi je od nedavno menadžer, predobar lik, sredio mi je odmah 3-4 koncerta, a za Vintage sam dobio rider kao da sam megazvijezda. U Sinju sam se na S.A.R.S.-u isto osjećao kao car, organizacija je bila stvarno vrhunska.
Nedavno me netko tegao uz objavu „Glasa ulice“ jer je u mom tekstu o S.A.R.S.-u prvi put za tebe čuo. Komentari su bili dosta šaroliki, od iskrenih pohvala do sarkastičnih opaski u stilu „kako posebno, rep o oružju, nasilju i kujama“ – kadli ti izbaciš liriks video za „Vlak života“ koji ne spominje ni nasilje ni oružje, nego raščetvoruje stvarnost i završava stihovima „vrime nikoga ne čeka, ustaj ako si kleka“.
Ljudi moraju to shvatiti, oni previše ulaze u duboko u tekstove. To što ja pričam u tekstovima, nije to neki dokumentarac, to je rima. Da ja sad želim neki utjecaj na nekoga, pogotovo da veličam negativno, ne želim. To je više iz zajebancije. Zavisi s koje strane to gledaš. Možeš se i nasmijati ako kužiš šemu, ako ti se svidi punchline.
Da, u spotu imaš oružje i Hajduka. Naravno da nećeš izlaziti s automatskom puškom, ali u majici na Hajduka se u Splitu ne bi ustvari ni isticao.
Kužiš, ljudi iz teretane mi šalju motivacijska videa. Nekad ljudi malo prepovršno slušaju i predoslovno shvaćaju. Taj đir, sve što radim, to je meni prvenstveno zajebancija. To mi je gušt i neka toga. Toga ima u repu od njegovih početaka.
Da, sjećam se kad sam na faksu napisala pjesmu u kojoj mi je momak umro i sve kolegice koje su je pročitale su mi izražavale sućut. Kad sam im rekla da nije stvarno mrtav, nego mi je bivši i, ajmo reći, za mene je mrtav, onda je dosta njih bilo zgroženo. To je književnost, ona imitira stvarnost, a tako je i s tekstovima u muzici.
Mislim, meni je desetak ljudi napisalo na YouTubeu u komentarima „zašto spominješ klanje pasa u Bosni“, „zašto ovo, zašto ono“, „zašto ti kolješ pse“. To je u „Badr Hariju“. Onda sam im napisao da to nije klanje pasa, nego je to u nas izraz za borbe pasa. Nije ni to nešto za pohvaliti, ali to je stih samo, ne mislim ja to doslovno, da vodim pse na borbe. Ljudi totalno krivo shvate poantu, ali evo ako pitaju, meni nije problem objasniti.
Kužim, da. Htjela sam objaviti pravila svoje repstvice, npr. psovke, ako su standardne -10 bodova, ako su kreativne +10 bodova, mizoginija -100 bodova, rispekt ženama +100 bodova i sl. Ali glavno pravilo je sljedeće: da bi se kvalificirali za ulazak na repstvicu, dovoljno je da imaju stih u stilu „ja sam najbolji“. A koji reper to nema?
Moraš računati da svaki reper posjeduje popriličan ego. Da nemaš ego, ne bi radio to. Ne bi htio tu pažnju. Svi mi što smo reperi želimo neku pažnju na sebe, a oni koji prodaju priču da nisu takvi, jesu. Samo, koliko kontroliraš taj ego, to je pitanje.
Ljudi koji nemaju ego, njima je lako manipulirati. Znači, ego je dobra stvar, samo ne smijemo biti egoisti. Moram ti pohvaliti i pokretanje vlastite produkcije Blockstar Digital. Kakva je tu priča, koliko vas je? Zadržava li se ekipa ili je otvorenije?
To je krug ljudi, mojih prijatelja velikih, koji su mi baš prijatelji. Znači, nije to vezano toliko za muziku. Više je kao kolektiv, nego nekakav lable, a u budućnosti se mislimo proširiti. Zasad smo naša skupina i želimo nešto postići kao kolektiv. Ja imam taj studio, imam tu opremu za snimanje, za njih sve, da dođu tu i što god hoće – da rade. Puno njih nema uvjeta za raditi niti imaju gdje snimati. U Splitu, normalno, postoji više nego jedan studio, ali to je većinom za bendove ili za muzičare poput Gibonnija, a jedno je hip-hop produkcija, a drugo je CMC produkcija.
Jesu li i DJ-evi dio Blockstara?
Jesu, evo imam jednog momka, 20 godina mu je, ultra-talentiran, DJ Klassan. Znači, nema takvog producenta, a momak je došao iz techna. Uopće nije imao nikakvu poveznicu sa repom, nije nikad radio rep produkciju, ništa. Fascinirao nas je sve. U tako kratkom periodu radi takve beatove, na nivou svjetskih producenata.
DJ Klassan je iz Slavonije, a surađivao si i s DJ Elmarom iz Dubrovnika, da ne spominjem da je Bađun u Kolumbiji. Kako si uopće uspio naći takvu ekipu?
DJ Elmar je dio Deepnd Records, to je njihov techno lable, a DJ Klassan ga je osnovao. Elmar je ustvari došao u priču preko Klassana, a njega sam upoznao preko jednog prijatelja Ivakića, koji je isto DJ. Javio mi se, govori „imam ti nekoga momka za produkciju, ako nemaš nikoga, možeš probati s njim“. Poslije smo Klassan i ja bili u kontaktu jedno godinu dana, ali bilo mi je suludo njemu slati stvari jer radi techno, pretpostavio sam da ga ili neće zanimati ili da neće znati što da radi s hip-hopom. I onda sam poslao na masteriranje nekom trećem liku naslovnu stvar albuma „Tilurium“ i napravio je užas. Nakon toga sam bio u situaciji da nemam što izgubiti pa sam poslao Klassanu pa što napravi, napravi. Kad mi je pustio miks, tu je krenulo sve. Ali momak je i kao osoba prva liga, odmah smo kliknuli tako da nam je i lako raditi.
Da, da, u Sinju je na S.A.R.S.-u čagao više od tebe.
Da, pozitivac je teški, neiskvaren je, iskren je. Zato mi je drag i zato ga volim. Radimo vrhunske stvari skupa. Da nije njega, ne bi ničega ovoga bilo i zahvalan sam mu na svemu. A DJ Elmar je uletio na jedan beat, na stvar „El Niño“ s albuma. On tu i tamo dobaci neki beat, onako u slobodno vrijeme, ali je više angažiran za svoje stvari i ne radimo toliko zajedno koliko radim s Klassanom.
A Bađun?
To ti je luda priča skroz. On je meni idol ustvari. Došao sam do njega preko Podcast Inkubatora, tamo sam skužio da je svašta prošao i da ima dobru priču. I jedan dan ga vidim u gradu, izlazi iz pekare. Tražio sam da se skupa slikamo, on je bio očekivano ljubazan. Tri dana kasnije napiše na svom profilu da ima rep stvar i da bi htio ugostiti nekog repera da baci verse pa da mu ljudi daju prijedloge. Tu je mene 5-6 ljudi tagiralo i ja mu pošaljem pjesmu, on se oduševio, našli se, prošetali, pričali i tako je nastala „Resistencia“, prvi spot koji smo napravili. Odličan je čovjek, pozitivac, pozitivna energija koja umirujuće djeluje na sve u njegovom društvu. Usto je trener capuere i tajlandskog boksa, radi stripove, objavio je tri knjige. Na sve strane leti i u svemu je talentiran. Od njega se može dosta toga naučiti. Repao je live u Bogoti s lokalnim reperima. Prvo nije htio, ali nagovorili su ga i publika je na kraju s njim pjevala refrene na hrvatskom.
Prije su reperi morali imati poštovanje ulice, ne bi mogao pričati da si ovo ili ono jer bi te na ulici ispleskalo. Danas su došla druga vremena i svatko može prodavati tu priču, da ne kažem maglu.
Povezan si i sa sinjskim 6 Wildom, Padre Pakessa ti gostuje na par stvari. Ima li kakve šanse da se i oni uključe u Blockstar Digital?
S njima sam ostao u super odnosima. Bio sam kratko dio kolektiva, ali na kraju sam izašao. Tu je još teže naći zajedničko vrijeme. Jedan ode na brod, drugi ima turu koju mora odraditi, treći je na sezoni i slično… Žao mi je jer imaju ogroman potencijal i ogroman talent i kad bi se više stavili u tu muziku, mislim da bi tu puno postigli.
Već su oni gomilu napravili za Sinj i stavili ga na hip-hop mapu Hrvatske.
Pazi, to su likovi koji dođu u studio, napišu verse dok su tamo i snime to bez problema. Oni nisu takvi da će dugo pripremati pjesmu i gledati što se može popraviti. To im je nešto što rade iz ljubavi i iz zajebancije, ali kad bi se ozbiljnije posvetili, napravili bi totalni krah.
Kod nas je muzika, pogotovo alternativna, nešto od čega se ne može živjeti, naravno da će ljudi morati imati neke poslove, a muzika im ostaje kao hobi.
To se i meni sad događa. Trenutno ne radim nigdje jer jednostavno ne mogu raditi nigdje. Nemam vremena. Ja se moram posvetiti muzici. Recimo, kad radim, dođe mi poziv za nastup, ja ne mogu ići na koncert jer ne mogu dobiti slobodno na poslu. Kad smo snimali spot, to je bilo tjedan dana, po 7-8 sati dnevno. Ne mogu biti na poslu tada. Jednostavno, ne možeš paralelno raditi dvije stvari da budu kvalitetno napravljene i moraš odlučiti čemu ćeš se posvetiti. Odabereš muziku i onda preživljavaš. To je problem u nas u Hrvatskoj. Da sam u SAD-u, već bih mogao živjeti od muzike, ne bi mi ni trebao posao. Kod nas, ne mogu doći do ozbiljnijih novaca i recimo živjeti od muzike ako ne uđem u mainstream. Znam da to mene čeka u budućnosti ne zato što ja to želim, nego zato što nemam izbora. Želim se baviti ovom muzikom i stvarno to volim i ne mogu raditi ništa drugo. Ne mogu raditi za druge jer ne trpim autoritet. Želim razvijati taj Blockstar, da sa 40 ili 50 godina imam nešto iza sebe i tražim nove talente.
Kad smo kod toga, moram spomenuti Vojka koji se uspio probiti do radija i TV-a. Vidjela sam u komentarima ispod tvojih spotova da dosta ekipe piše „tu sam jer me Vojko poslao“ i sl.
To je zato što je stavio na story moj spot. Vojko je iskren, njemu ako nešto ne paše, on će ti reći u facu „smeće je“. Ove stvari koje ja radim nisu njegov đir i ja to razumijem, ali to nije ogledalo kvalitete. Neki stariji ili strani reperi koji su meni super, njemu su smeće. Njemu ne odgovara, nekome odgovara i to je to.
Stilovi su vam dosta različiti, ali svejedno bi bilo bazovito čuti neku suradnju. Bi li pristao na to?
Za suradnju s Vojkom? Sto posto! Meni su 23 godine, ja kad sam bio balavac, Dječaci su bili u primeu. I onda dođem s Vojkom u studio i ne mogu biti svjestan da sjedim s tim čovjekom, da ga gledam i da pričamo kao da se znamo čitav život. U nekom smislu, gledam ga kao idola. Ivo mi je bio nekidan u studiju, satima smo pričali, dao mi je dosta dobrih savjeta i stvarno sam zahvalan. Snimit ćemo stvar zajedno, radimo na tome. Sad sam dogovorio za novi album suradnju s Targetom, to mi je isto san i jedva čekam.
Bogo je izdao i poprilično duhovit singl „Brđanska rapsodija“ kojim najavljuje album. U njemu malo dissa Connect, Babbu i Jala Brata.
On je dijete old school repa, cijeli život je u tome i dosta takvih ljudi ne voli da se svrstavaju u isti koš kao nekakav novi val ili pop. To je i stvar medija, mediji to prezentiraju kao repere, od YouTubera do Connecta, kao da je to ista stvar, sve je to rep. On ih spominje, mislim da pogađa baš ono u žicu. Albumu je pristupio maksimalno ozbiljno. Sad je na Hvaru, ima odraditi sezonu i onda nastavljamo snimati. Ima već gotove četiri stvari, a kad se vrati, trebamo snimiti i ostale, koje je već napisao, a onda idemo u postprodukciju. Planiramo da izađe u 10. mjesecu, ali on radi paralelno i s TTM grupom, ima na Blockstaru jedna pjesma. To je grupa koja je formirana 2009. Postoje deset godina, ali nikad se nisu ozbiljno tu stavili, uvijek je bila neka zajebancija, snimanje na mikrofon od slušalica i sl. A ja sam takav, ako vidim u nekome potencijal, ja ću ga vući za rukav.
Pogotovo sad kad imaš svoj studio, imaš ih gdje pozvati.
Sad imaju gdje raditi, zagrijani su, žele snimati, imaju veliki potencijal i talent i imaju taj neki svoj stil i mislim da će puno napraviti. Sad snimaju spot za jedan singl, trebao bi u 9. mjesecu izaći. Moram spomenuti i Minga, momak ima 18 godina, talent samo takav. Znači, tolika emocija, vrhunska lirika i izvedba, a toliko malo godina. Već je puno toga prošao, ima super priču. Danas ima gomila likova koji su talentirani, čak su i snimili stvari, ali leže na YouTubeu s 5000 pregleda. Tako je i Senidina „Slađana“ bila mjesecima online s par tisuća pregleda, a nakon što je potpisala za Bassivity, došla je do 40 milijuna pregleda. Što se tiče Jale i Bubbe, masu ljudi ih gadi, ali oni su napravili toliki uspjeh kakav neće nitko s ovih prostora, jer su talentirani, dokazali su se u repu, bili su dugo najjači, vladali scenom, ali tek kad su ušli u mainstrem, došli su do toga da mogu živjeti od muzike.
U jednom intervjuu si spomenuo i da je jedna reperica u ekipi. Možemo li od nje očekivati neki spot? Hrvatskoj kronično nedostaje reperica.
Tako je, ona se isto čeka. Iz Sinja je cura, iz Glavica ustvari, Lucija Vučić. Cura je završila muzičku školu, svira gitaru, svira klavir, brutalno pjeva, ima na YouTubeu nekih covera, repa brutalno. Čeka se da se vrati sa sezone. Dalmatinska Cardi B. Fali toga u nas. Imamo Remi iz Elementala, ali ona je dosta drugačija, ipak je to mainstream.
Ti si isto spomenuo High5 i Kuku$, u biti su oni prvi počeli s tim pa odgovaraš, a i „spaljen ka Bengalka“ mi zvuči kao da je na Krešin račun.
High5, znači, stvarno nemam ništa protiv njih, ali smatram da je karma kučka. Prva stvar, ti likovi su ušli i počeli su gaditi Fil Tilena, i to na svim platformama, a Fil Tilen je meni vrhunski lik, zna nekad malo ispasti klaun, ali je vrhunski lik. Druga stvar, ne volim nametati nikome ništa i ne volim da se meni nameće. Ako tebi vjera smeta, nemoj u spotu repati sa križem. Neke stvari se moraju poštovati. Svatko ima svoje i poštuj to. Ako se diraš u vjeru, diraš se u nešto privatno, osobno. Oni kao da to ne shvaćaju. To je bio povod da ih spomenem, isto kao i Kuku$. Zvuči ofucano, ali prije su reperi morali imati poštovanje ulice, ne bi mogao pričati da si ovo ili ono jer bi te na ulici ispleskalo. Danas su došla druga vremena i svatko može prodavati tu priču, da ne kažem maglu. To je stvar svih, i još sve hejtaju… Tako je i s Krešom, to sam mu i rekao da mi smeta kod njega.
Što više razmišljam, više mi se čini da se ne može ništa napraviti u ovoj državi.
Da, mora postojati nekakav street cred. A kako ćeš dobiti poštovanje? Tako što ga daješ. Stvar „Badr Hari“, u par mjeseci ima preko 480.000 otvaranja. Je li ti udarila slava u glavu? Jesi li očekivao tako nešto?
Ma je (smijeh). Još uvijek se ne mogu naviknuti na to. Sa curom idem prošetati do Rive, mene deset ljudi zaustavi, jedan lik je išao za nama 500 metara i tek onda me zaustavio i pitao može li se slikati sa mnom. Jednom je taksist stao i otvario vrata: „Grše, kralju!“ – zatvorio ih i odvezao se. Meni je to totalno nepojmljivo, još uvijek mi je to čudno. Ne volim kad me puno hvale. Igrao sam nogomet 10 godina, bio sam jeben u tome, ali uvijek mi je bilo neugodno kad bi me hvalili. To mi je sad sve novo, još se moram prilagoditi. Nije neki uspjeh, ali već ima taj neki feedback, osjeća se. Svaki dan mi dolazi 50 poruka, treba imati i tolerancije za to.
U toj stvari je sempliran Vuco iz Malnarove „Noćne more“. Je li to neka triljska veza? Na kraju krajeva, obojica ste u Splitu sad.
To je triljska veza. Ne znam je li vidio to, možda je i došlo do njega, vjerovatno, ali neće on ništa loše tu pomisliti. On je kralj. Imao je jedan koncert u Trilju, gazda mu platio, a on za šankom broji pare, ne jebe živu silu. To je taj tvrdi đir, Cetinska krajina. Vucin intro je podigao pjesmu apsolutno, bez njegovog intra sumnjam da bi tu bilo toliko otvaranja, odmah u startu zapali sve. Sad sam vidio da radi album, navodno ima 200 pjesama. Još i Živo blato… Svašta radi. On je hard core. Povukao se skroz 2008. ili 2009. Nema ga ni u medijima, ali evo sad je najavio neki povratak.
Tvoj album je dosta šarolik, čini mi se da su neke stvari starije. Hoću li puno promašiti ako kažem da je kompilacija?
Meni je prvi plan tog albuma bio da bude za svakoga, tj. da svatko nađe pjesmu-dvije koje će mu pasati. Od „Fratella“ što je skoro pop stvar do, ne znam, „Badr Harija“. Htio sam raznolik album, nisam htio da od prve do dvanaeste pjesme sve zvuči isto. Nije to nikakva kompilacija, to je s namjerom tako napravljeno. Samo, taj album je ležao skoro dvije godine. Mislio sam se hoću li ga uopće izbaciti i ima li to sve smisla. Imao sam i ja svoje neke glupe faze. Kako je to s Klassanom krenulo, ispalo je vrhunski i najviše sam se preračunao jer nisam očekivao ovako dobre reakcije. Bavio sam se muzikom pet godina, izbacivao stalno, ali pjesme su imale po 1000-2000 pregleda i kad sam radio album, očekivao sam da će i on biti za taj krug. Sad mi je pritisak jer ljudi, naravno, očekuju da sljedeći bude još viši nivo.
Spomenuo si da ne voliš autoritete, ja obično širim anarhizam kad god mogu. Inače imaš društveno angažirane lajnove, šta je dobrodošlo u hip hopu u nas. Super mi je i stih (doduše Bogin) „imam pola cvita pa me traži pola MUP-a“ jer je tu sve rečeno. Imamo Huanita Luksetića koji je osuđen jer se liječio uljem, a ozbiljni kriminal prolazi nekažnjeno.
Evo recimo, tu je čovjek imena Ivo Sanader koji je doslovno upropastio čitavu državu. Prodao je pola države, zadužio nas… Taj lik danas hoda slobodno, čak imaju stranice koje su od njega napravile meme. Njihove objave su smiješne, ali to je tragikomično ustvari. Vjerovatno je njima i cilj da bude tragikomično, ali taj lik nam je prodao pola države i nikom ništa. Dođe mi da ga zavežem na stup srama na sred Rive i tko mu da jesti, bacimo ga u more. S druge strane, u zatvoru završavaju bolesni ljudi koji se liječe konopljom. Država je u totalnom rasulu. Mlad sam, ali sam skužio dosta stvari i što više razmišljam, više mi se čini da se ne može ništa napraviti u ovoj državi. Bavim se ovom muzikom prvenstveno da se približim više publici. A publika je takva da će ljudi prije ući na pjesmu tipa „Badr Hari“ nego u „Vlak života“ koji ima neku pozitivnu poruku. Pola ljudi koji seru po Vladi, da ih stavimo na vlast, radili bi iste stvari. To je dosta i stvar medija, bez uvrede, mediji vrlo rado manipuliraju. Danas skoro da ni nema srednje klase, ona polako nestaje, imaš gomilu siromašnih i malobrojne bogate, i to je cijela filozofija.
Moram spomenuti još jednu stvar da mi duša bude mirna. Što misliš o feminizmu? Vidim da ti u spotovima da nema polugolih žena, to me baš ugodno iznenadilo. Mislim, sama riječ kuja mi nije problem, i sama često za sebe kažem da sam kuja, ali super su mi cure u spotu za „Glas ulice“.
Gledaj, ja sam za jednakost. Danas se to sve dosta miješa. Različiti smo, priroda je takva. S druge strane, ne ide mi u glavu kako mogu postojati zakoni da žene ne smiju polagati vozački ili voziti auto. To je jasna diskriminacija i takve stvari su živi užas. U spotovima nisam ciljao na to da ću poslati neku posebnu poruku, ali htio sam da budu drugačiji od standardnog odnosa prema ženama u repu. Tu sam tražio i da sempliramo etno i napravimo nešto skroz novo, neku sinergiju kakva još nije viđena kod nas.
Mislim da ti je to i uspjelo. U svakom slučaju, ljestvicu si postavio visoko i novi album ne očekujemo, nego iščekujemo.
Nadam se da neću puno kasniti s njim. A dotad, vidimo se na svirkama. Do kraja godine planiramo dosta toga, sad je prvo X-Static 31. 8. u Splitu. Za Zagreb imamo nastup s Ajsom 20. 9. a bit će još toga, najavit ćemo na vrijeme.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
