Gustafi objavili album ‘Maneštra’

Nakon najavnih singlova ‘Hiti se na mene’, ‘THC balun (Cumbia Istriana)’ i ‘Za ljubav se ne moli’ te EP-a ‘Maneštra vol. 1’, Gustafi su objavili jedanaesti studijski album ‘Maneštra’.

Gustafi 'Maneštra'
Gustafi ‘Maneštra’

Najnoviji album legendarnih Istrijana sadrži deset pjesama, o kojima autor glazbe i teksta i frontmen benda Edi Maružin kaže:

“Za ljubav se ne moli” predstavlja noseću kompoziciju s albuma “Maneštra”. Pjesma koja je oda ljubavi i “raskrinkava” ljubav u srži. Kratkog teksta, gotovo haiku poezije, priča o nemogućnosti dužeg trajanja ljubavi jer u svojoj srži ljubav predstavlja vatru koja, što je veća, prije sve spali i nestane, no kao feniks iz pepela niče nova ponovo, jer bez ljubavi nema života. Glazbeno se poprilično veže za cumbiju, ali i općenito latino ritmove, pojačana snažnim gitarskim rifovima na tragu Latin Playboysa čini moćnu cijelinu, formu koja se rijetko susreće na našim područjima.

“Hiti se na mene” obiluje veselim, plesnim i zarazno zabavnim ritmovima i melodijama, popraćenim prepoznatljivo komičnim “gustafovskim” tekstom, koji je istovremeno prepun direktnih i metaforičkih igrica na relaciji muškarca i žene. Singl je izvanredno prihvaćen među slušateljima i radijskim urednicima i zaista nam je iznimno drago zbog toga.

„U mojoj glavi“ je ozbiljan neo blues, koji se može slušati bilo gdje u svijetu. Žestoke akustične i električne gitare paraju glazbenom pozadinom, opisujući promjene u glavi, kada sve brige i probleme zamjenjuje praznina i potpuno opuštanje (…u mojoj glavi sad je za sve lazno, u mojoj glavi sada je sve prazno). Zen Blues.

Kako i sam naziv opisuje, “THC balun (Cumbia Istriana)” je mješavina cumbije i baluna, istarskog narodnog plesa i kante vrste taranke, prožete rock aranžmanima, rekli bismo karakteristična world music pjesma. Riječ je o šaljivom ljetnom singlu koji opisuje prisutnost narkotika i u seoskom okruženju. Droga danas nije rezervirana samo za urbane sredine, a ova pjesma opisuje čuđenje postojanju te moderne pošasti u ruralnoj sredini. Sigurni smo da će se sljedećeg ljeta “THC Balun (Cumbia Istriana)” slušati diljem regije, a i šire.

“San Pierino” je jedina ortodoksnija tex-mex pjesma na albumu, vesele naravi, posvećena San Pierinu, zaštitniku pijanaca, oda raskalašenom, bohemskom životu. Klasičnu tex-mex formu razbija početak s Cashovskom bariton gitarom te kiticama koje preskaču u stiliziranu cubanu. Alen Peruško, stari harmonikaš Gustafa koji je gostovao na ovoj pjesmi, pokazao je da je ostao vrsni harmonikaš, kojeg se Flaco Jimenez nebi postidio.

“Živi unutra, mrtvi van” spada u rokerskiji dio albuma, pjesma s kojom je bend iznimno zadovoljan i svrstava je u same kreativne vrhove ovog albuma. Ne toliko komercijalnog izričaja, ali s druge strane ipak iznimno prihvatljiva čak i za širu krug slušateljstva, pjeva o strani ljudske psihe koja je sklona stalnom kukanju i osvrtanju na loše strane života, umjesto da se veseli životu, što najbolje potvrđuje “haiku” refren: “Živi unutra, mrtvi van, fešta nan je svaki dan!”

“Ja sanjan” je još jedna pjesma koja podsjeća na autorovu opsjednutost snovima. Mračniji dio teksta koji se bori sa sarkazmom i ironijom, galgen humorom, predstavlja možda najautističniji dio albuma. Mješavina alternativnijeg zvuka i optimistične gitarske teme s natruhama surfa te puhačkom sekcijom, ipak donosi i optimizma u ovu tamniju atmosferu i autorov autizam, koji se želi sakriti u snovima (samo u snovima luđaci su isti kao drugi ljudi).

„Kad toje ime“ je žestoka rokerska ljubavna pjesma, čudnovatog rifa koji se pjeva, sigurno će naći pristaše u ljubiteljima čvršćeg zvuka Gustafa.
“(Noć kada) Pula je krepala” – pjesma jednostavnog hipnotičkog rifa ispalog negdje iz East coast rocka kojoj su Gustafi dodali ostalo, pjeva o noći karakterističnoj za posljednje vrijeme u manjim gradovima, kada je kriza pojela veselje, provode, zabave, kada se svi skrivaju po kućama, a već u osam navečer na ulicama Pule nema nikoga. Period iz kojeg ćemo, nadam se, brzo izaći i vratiti veselje na ulice, ne samo Pule.

“Ni vlaka za Divaču” je najtamnija pjesma albuma, minimalistična kompozicija s tri instrumenta (gitara, bas i sint), pjeva o sjeti, o prošlosti, ali i o stvarnosti, o ogrezlosti ljudi u alkohol, drogu, očaj i beznađe, gdje ni smrt nije izlaz. Ni više vlaka za Divaču, iako i dalje čekamo na peronu.

Pjesme su snimljene u bendovskom studiju u Maružinima, a zanimljivo je da je, po prvi put u tridesetpetogodišnjoj glazbenoj karijeri, sve pjesme snimio Edi Maružin. Za glazbenu produkciju je zaslužan dugogodišnji prijatelj benda i praktički član, Edi Cukerić, kojemu je ovo već deveti producirani album Gustafa, a uz to je na nekim izdanjima radio kao snimatelj, tehničar te koproducent. Miks je radio Tomaž Maras Mot u studiju RSL u Novom Mestu, također dugogodišnji suradnik, koji je pjesme i masterirao. Pomoćnici producenta su Čedo Mošnja i Edi Maružin, aranžmane brass sekcije je napravio Boris Mohorić, a za dizajn albuma i fotografije je zaslužan Ang Maružin.

Uz Gustafe (Edi Maružin – vokal, gitara, mandolina, bass, loops, samples; Čedo Mošnja – bubanj; Boris Mohorić – truba, vokal; Edin Pecman – klavijatura, harmonika; Romano Hantih – tuba; Martin Šikman – bass; Jimi Grgić – gitara; Bernarda Ravnić – vokal i Luka Horvat – truba), na albumu su svirali i gosti: Vlado Maružin – gitara, Gianluca Antonini – trombom, Emmanoel da Silva – perkusije, Ang Maružin – gitara, Alen Peruško – harmonika, Tatiana Giorgi – vokal, Zoran Karlić – vokal i Edi Cukerić – theremin.

Grupa Gustafi nastala je krajem 1980. godine u malom istarskom gradiću Vodnjanu, a u 35 godina uspješne karijere su objavili deset studijskih albuma, snimili brojne hitove i odsvirali više od 2500 koncerta, na kojima su svojom energijom osvojili publiku gdje god su se pojavili – od Istre i cijele regije, preko većine europskih zemalja, sve do afričke Zelenortske Republike i dalekog Brazila.

Poslušajte album: Gustafi “Maneštra”

Zadnje od Vijesti

Idi na Vrh
X