Ono što nastup Koitéa i Bamade čini izvanrednim jest izražena pozitivna energija koju generira njihova glazba u kombinaciji s vedrim raspoloženjem i dragosti koju jednostavno morate osjetiti za izvođače.
Zapadnoafrička država Mali najvećim je djelom prekrivena nemilosrdnom Saharom. U njoj živi više od dvadeset milijuna ljudi podijeljenih u desetke etničkih grupa različitih religija, pa je kao takva i poprište raznih sukoba i nemira. Ta kulturalno bogata zemlja iznjedrila je bezbrojne slavne glazbenike, a i danas je vjerojatno najveći rasadnik muzičkog talenta na afričkom kontinentu. Kao dokaz tome prilažemo činjenicu da smo u prethodnih sedam dana u Hrvatskoj imali priliku gledati cijeli niz sastava upravo iz te zemlje, a svaki od njih predstavio je vlastitu viziju tradicijske glazbe.
Na INmusic festivalu tako su nastupile velike zvijezde world music scene, slijepi par Amadou & Mariam koji su na glavnu pozornicu donijeli fuziju tradicijskih napjeva iz okolice Bamaka i gitarskoga rocka, dok su Tuarezi iz grupe Tamikrest hipnotizirali zvukom karavana koje prelaze preko pustinjskih dina Sahare. Ovdje bismo trebali spomenuti i litavskog glazbenika Victora Diawaru koji je nastupio prvog dana festivala sa svojim projektom Afrodelic u kojem kombinira afričku glazbu s elektronikom, a koji je svoj debitantski album također snimio u Maliju s tamošnjim glazbenicima.
Nije trebalo proći više od par dana da u naše krajeve sleti još jedan zanimljiv sastav iz te države, jer je na otvaranje četvrtog izdanja hvaljenog Backstage Live Festivala u Pulu došao Habib Koité sa svojim peteročlanim bendom Bamada. Habib je čovjek širokog osmjeha i velikog srca, a i članovi njegovog pratećeg sastava dijele njegovu pozitivnu energiju. Ono što je specifično za glazbu koja stvara jest da je “panmalijska”, jer obuhvaća elemente muzičkog nasljeđa iz svih ranije spomenutih etničkih skupina koje nastanjuju zemlju.
Nadalje, Habib pripada tradiciji “griota”, posebne časne zapadnoafričke loze pamtilaca i pjevača lokalne povijesti, pjesnika koji uz glazbu prenose pohvale pojedinom obiteljskom stablu i usmeno prenose događaje okupljenima na proslavama i feštama po selima. Kako to može zvučati imali smo priliku iz prve ruke čuti u Istarskom narodnom kazalištu gdje je, nakon što je otpočeo unifikacijskom himnom “Forever” sa svojeg aktualnog albuma “Kharifa”, a zatim i “Terere” s hvaljenog “Soô” iz 2014., Habib krenuo preko glazbe pjevati improviziranu zahvalu Puli i ljudima koje je tamo upoznao. Bilo bi nepristojno od mene da ne iskažem dirnutost što je i moje ime spomenuto u znak zahvalnosti što sam griotu pripomogao u kupnji nekoliko odjevnih predmeta prije tonske probe. Ali to je Habib, čovjek koji je spreman i najmanju sitnicu pretvoriti u razlog za slavlje zajedništva.
Posegao je Koité i za meterijalnom poput “Cigarette Abana” koji sa sobom nosi još od početka stoljeća i albuma “Baro”, a osim posveta domu i obitelji, za kraj službenog dijela koncerta odsvirali su i dugačku posvetu Los Angelesu, gradu u kojem imaju mnogo prijatelja koji ih zovu na roštilj, a takve obično završe opijanjem tekilom koje je na vrlo zabavan način opisano u refrenu pjesme.
Habib je irazito talentiran gitarist i pjevač, a Bamada ga prati mješavinom tradicijskih i modernih instrumenata, pa je cijeli etno ugođaj praćen i matricama koje slaže klavijaturist Charly Coulibaly. On na sintesajzeru dodaje i zvukove nekih drugih afričkih glazbala poput balafona, a Abdoul Wahab Berthé se, primjerice, izmjenjuje na električnoj bas gitari i kamalé ngoniju, neobičnom obliku tradicionalne malijske gitare. Braća Mama i Issa Koné prate ih na gitari, odnosno udraljkama dok ih mlađi Mahamadou Koné u plesu obilazi lupajući u tamani bubanj.
Cjelokupna slika nema, doduše, mnogo poveznica s jazzom koji inače čini najveći dio programa Backstage Live Festivala, ali i ukupno više naginje nekom obliku afričkog izvoznog popa nego nečemu što bismo nazvali autentičnim i organskim proizvodom. Ono što nastup Koitéa i Bamade čini izvanrednim jest izražena pozitivna energija koju generira njihova glazba u kombinaciji s vedrim raspoloženjem i dragosti koju jednostavno morate osjetiti za izvođače.
Festival u Puli nastavlja se za dva tjedna kada nam u goste 9. srpnja dolazi saksofonistica Melissa Aldana s kvartetom, a 25. srpnja moći ćete vidjeti nastup Ratko Zjaca Nocturnal Four s Johnom Rileyjem. Čak i uz cijeli ocean jazz festivala ovoga ljeta, ovi koncerti dolaze s posebnom preporukom.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
