Višegodišnja koherentnost i zbijenost redova ove generacije rock bendova je s ‘Hali gali Vol. 2’ definitivno iznjedrila kvalitetniji kompilacijski rezultat nego krajem 2019. godine.
Nikad nisam zaboravio svoju prvu vožnju Hali galijem iz djetinjstva. U to vrijeme putujući lunaparkovi nisu posjedovali neki poseban arsenal adrenalinskih naprava kao danas. Za nas klince mjerilo dobrog lunaparka, bili su oni koji su imali Hali gali – vrteći kotač s montiranom figurom plesačice u sredini i stolcima poslaganima po obodu stiliziranom kao haljina te ‘plesačice’. Uglavnom, bio je to moj prvi susret s centrifugalnom silom koja je u potpunosti vladala dječačkim tijelom dok su šake grčevito držale zaštitnu šipku u nemoći pokušaja da se preuzme kontrola nad silom sprave koja vas vrti u kombinaciji s dizanjem i spuštanjem tog velikog kotača. Udar adrenalina u kombinaciji s potpunom nemoći. Leptirić na kotaču kojem srce želi iskočiti iz prsa. Zapečeni osjećaj koji je kasnije uvijek znao bljesnuti na djelić sekunde u nekim sličnim situacijama, ili na samu spomen Hali galija, jer valjda pomislite da je takvo bilo svačije iskustvo tko god ga spomenuo.
Puno kasnije, u svijetu glazbe mi je slično iskustvo nakon kojeg se promijeni određena percepcija donijelo slušanje Hali Gali Halida, prvog solo istupa Gorana Bareta, pjevača Majki. I njegov Hali Gali Halid donio je u mojim ušima taj suludi izmak tla pod nogama u kojem je opaki roker progutao pilulu narodnjaka. Da je Bare taj izlet nazvao bilo kako drukčije, zasigurno ne bi u meni izazvao taj tadašnji osjećaj „opravdanosti neopravdanog“ jer je Hali gali valjda svakom iz tih generacija bio prvi „trip“ iz djetinjstva. Hali Gali Halid bila je za maštu savršeno ljepljiva žvaka za zamisliti narodnjaka kojeg je šok terapija izula iz cipela.
Još kasnije, točnije pred sam kraj 2019. godine u Beogradu su mi tijekom jednog boravka tutnuli u ruke „Hali gali kompilaciju“ na kojoj su se predstavili mladi beogradski bendovi i bilo mi je zanimljivo da pored svih adrenalinskih naprava današnjih lunaparkova postoji neka mlada ekipa kojoj je baš taj isti „pretpotopni“ Hali gali bio inspiracija za sukus njihove akcije da promijene glazbeni svijet.
Stjecajem okolnosti u svega nekoliko mjeseci nakon toga cijeli svijet je ušao u stanje šoka kao da ga je promućkao neki fiktivni Hali gali. Znamo zbog čega. „Hali gali kompilacija“ pala je u teški zaborav i već se u startu činilo da je to samo još jedan u nizu brojnih neuspjelih pokušaja da se dobaci do utjecaja koje su na ovim prostorima postigle svega dvije rock kompilacije, po svoj prilici zadržane za sva vremena u kolektivnoj memoriji – prva je „Paket aranžman“, a druga „Bombardiranje New Yorka“.
No „Hali gali kompilacija“, time i „Hali gali beogradska rock scena“, pokazala se puno tvrđim orahom i dakako opravdanim pokušajem čak i u situaciji kad se svijet na par godina dobrano zatvorio ne samo po pitanju koncerta, već i putovanja. Definitivno najveći put prevalio je beogradski kvartet KOIKOI koji je u međuvremenu prepoznat kao jedan od trenutno najboljih i najperspektivnijih europskih, a ne samo srpskih, bendova.
Bend Vizelj je pak došao na glas kao najluđa klupska koncertna atrakcija u regiji, a u sličnom smjeru se rapidno brzo razvija i putanja grupe proto tip čiji album „Na ivici sanjanja“ objavljen prošle godine spada u jedan od najboljih regionalnih indie rock uradaka. Također, bendovi Gazorpazorp, Sv Pseta, Šajzerbiterlemon i Sitzpinker odavno nisu koncertna nepoznanica na domaćem i regionalnom terenu, pa ako se mjeri i grupni plasman „Hali gali kompilacije“ rezultat je daleko bolji nego li se možda isprva doima, time i potez da se napravi sequel za danas daleko iskusnija i poznatija glazbena imena koja nisu izgubila međusobnu koherentnost i osjećaj zajedništva.
Dakle, čak sedam bendova s prve „Hali gali kompilacije“ prisutno je i na „Hali gali Vol. 2“, a to su KOIKOI, Šajzerbiterlemon, proto tip, Vizelj, Gazorpazorp, Sv. Pseta i Sitzpinker. Od novih imena tu su Ubili su batlera, Daze i Cactus Fields. Tajming objave također je bio odličan, taman da sve bude zgotovljeno pred ljubljanski MENT na kojem je kompilacija uživo premijerno predstavljena, kao što ni Zagreb ovog puta nije bio izostavljen s koncertne karte, da bi proljetna promotivna aktivnost bila okrunjena na nedavno završenom beogradskom festivalu Kontakt gdje je Hali gali scena drugu godinu zaredom okupirala i publikom nakrcala beogradski Dragstor, koji je po kapacitetu jedan od većih prostora.
Sama kompilacija bolje je strukturirana od prethodne, kao što donosi i bolje pjesme jer iskustvo je napravilo svoje. KOIKOI su iznjedrili masterpiece kojeg bi neki bendovi škrto sačuvali za udarnu pjesmu na novom albumu, ovako pak njihova „Putem mimoza“, koja je u par mjeseci postala ekspresno prihvaćeni koncertni adut zatvara „Hali gali Vol. 2“, a njen refren ostaje u ušima po završetku, što je izvrstan potez.
Kompilaciju otvara Ubili su batlera frenetičnom „Utorkom, ponekad“, a situaciju potom preuzimaju Sitzpinker sa sigurnom dreamy vožnjom „Tren sigurnosti“ i toplo se nadam da će i ovaj bend ostaviti malo dublji trag izvan Beograda. Sv. Pseta s „Ćuti, ćutaću i ja“ kao da nastavljaju s ludilom kojim su Ubili su batlera otvorili „Hali gali Vol. 2“. Vizelj pak u svom stilu u svoj mikser opet trpaju nespojivo, ovog puta kao da im je upao neki trap-folker i gitara Jimija Hendrixa, a to također opet ima neobjašnjivi šarm. U biti, moglo bi ga se možda objasniti i magijom, a obzirom da im se pjesma zove „Crna magija“, nije daleko od toga.
Proto tip su postali prepoznatljivi na kilometre s vokalnim stilom i pristupom frontmena Nikole Čučkovića, a spleen njihove „Želje“ posebno je podebljan puhačima – radijski singl tek takav. Gazorpazorp kao da su nadahnuti Jarbolima (što je svakako pozitivno), Daze u svojoj „A ti, da ti“ solidno kombiniraju metal utjecaje s psihodelijom, a nakon njihovog vrtloga Cactus Fileds s „Izgubljenima“ dižu tempo zvukom onkraj college rocka, taman da nakon njih Šajzerbitelemon svojom „Dok požar okružuje grad“ ubaci u petu brzinu i da naznaku da bi i na svom narednom albumu mogli biti tako zarazno plesni.
Za kraj samo treba dodati da je višegodišnja koherentnost i zbijenost redova ove generacije rock bendova s „Hali gali Vol. 2“ definitivno iznjedrila kvalitetniji kompilacijski rezultat nego krajem 2019. godine. Skoro pa bi se moglo zaključiti da bi s njima rock ponovno mogao ući u modu (bar na ovim prostorima), jer ima s čim. Za neka nova pokoljenja ovo bi, figurativno kazano, mogao biti prvi pravi adrenalinski rokenrol Hali gali osjećaj – da ih zalijepi za stolac dok ruke traže nešto čvrsto da se uhvate, jer ova vrsta rock uzbuđenja pripada stvarnosti, a ne prošlosti.
Ocjena: 8/10
(Pop depresija / Kišobran, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
