‘Hali Gali Kompilacija’ – nalet nove beogradske scene

Sjećate li se ‘Bistroa na rubu šume’, kompilacija koja je početkom ovog desetljeća predstavila dobar dio tadašnje kantautorske scene, a danas najvažniji segment domaće alter scene? E pa nešto slično se prošle godine dogodilo u Beogradu.

Hali Gali Kompilacija

Priča kaže da je sve započelo takozvanim „Hali Gali“ klupskim tulumima na kojima su se okupljali mladi bendovi koji ili su teško mogli doći do samostalnih albumskih ostvarenja ili koji su pak imali album koji je teško mogao dobiti dovoljno medijske pažnje za neki jači proboj. Kako je kolega Srđan Strajnić već pojasnio u recenziji novog albuma benda Buč Kesidi, u Srbiji trenutno postoje dvije jake struje mladih bendova od kojih jedni za uzore imaju Repetitor, a drugi Artan Lili – dva izuzetno jaka benda koji ujedno imaju mnoštvo poklonika. I jedan i drugi su jedni od najjačih motori ne samo tamošnjeg, već i regionalnog rocka, te ujedno pripadaju srednjoj generaciji bendova tj. onoj koja je u stanju određivati trendove.

No, opet kad se uzmu u obzir medijski okviri u kojima ovi bendovi obitavaju, to su i dalje ponajviše specijalizirani internetski mediji, a puno manje oni mainstream karaktera, koji su zaglavili u desetljećima zaostalim estradnim klišejima iz kojih se ni oni sami ne žele iščupati. U takvoj konstelaciji kako oni mladi i tek stasali mogu dobiti kakvu-takvu (medijsku) pažnju? Starom dobro taktikom udruživanja i zajedničkog proboja.

Hali Gali priča se pokazala uspješnom u beogradskim klupskim okvirima, jer kad god je neki Hali Gali tulum tj. žurka onda je klub pun i to nije bilo samo jednom, već je postalo i pravilo. Tako su mi bar rekli, pa sad po onoj Balaševićevoj: ako su lagali mene i ja lažem vas. „Hali Gali Kompilacija“ na Bandcampu, ali i na CD-u, dakle, tu dolazi kao prirodna nadogradnja postojeće situacije, a na njoj su s po jednom pjesmom predstavljeni bendovi koji se ‘ideološki’ okupljaju oko Repetitora, a tu su redom; Šajzerbiterlemon, Sitzpinker, Proto tip, Vizelj, Gazorpazorp, Tipon, Johanbrauer, Sv. Pseta i Koikoi. Dakle, beskompromisni tvrdi udari i cijeđenje gitarske distorzije iz zvučnika.

Započinju Šajzerbiterlemon pomalo kaotičnom pjesmom „Sve senke“, no Sitzpinker nakon njih s pjesmom naziva „Metanoja“, te probojnim i razgovjetnim ženskim vokalom ispod kojeg tutnji bas gitara ujedno je i prvi uistinu kvalitetni udar kompilacije. S pjesmom „Pad“ Proto tip predstavlja zanimljivu mutaciju post rocka na tragu Joy Divisiona, ali s naglašenim gitarskim baražama koje bi možda i bolje prošle da nakon njih ne dolazi „Glava u betonu“ grupe Vizelj koja je i tehnički i energetski daleko superiornija, a na tom tragu se nešto kasnije pokazuje i Johanbrauer s „Tundrom“.

Grupa Gazorpazorp u skladu sa svojim otkačenim nazivom donosi i polupsihodelično otkačenjaštvo pjesmom „Moja devojka“, ali Tipon možda ide i dalje s „Nauči se“ koja i započinje isprva kao nespretni pokušaj hvatanja neparnog ritma na bubnju (dakako to je samo dobra uvodna udica jer se kasnije klupko pjesme odmotava uistinu zanimljivo). Za Sv. Pseta s njihovom „Iukrug, iukrug, iukrug“ bi se moglo zaključiti da koračaju psychobilly stopama jednih Crampsa, no ipak možda najzanimljiviju originalnu strukturnu post rock zrelost pjesmom „Bog te ubio“ demonstrira Koikoi na kraju kompilacije.

Zasigurno sve spomenuto bolje funkcionira uživo na Hali Gali žurkama, no ova kompilacija je svakako dobar start za upoznavanje s ovom mladom scenom izvan njenog matičnog okvira.

Ocjena: 7/10

(Pop depresija / Kišobran, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X