Može li se u ovoj državi biti opušten, nepretenciozan, veseo u svojom pikzibnerstvu, izdignut iznad stvarnosti na način izvlačenja zdrave pouke i sve to glazbeno umotati u fluidnu ‘neka teče’ glazbenu ambalažu? Reklo bi se da može ako ste na jakoj dozi antidepresiva ili ako vam nedostaje neka daska u glavi. A može i treće… A to je da svirate u bendu kao što je Hari & Fat Sons.
Ovaj sisački bend okupljen oko pjevača i skladatelja Harisa Ćehića koji se odmakom (slučajno ili namjerno) i u svom nazivu sprda na svoj račun s brojnim klonovima Mumforda i njegovih ‘sinova’ iznjedrio je prvijenac u vlastitom DIY aranžmanu. Za albumima te kvalitete i karaktera obično zapadna kritika cendra u pauzama dok neki poput Kings Of Convenience ne objave novi album.
Hari & Fat Sons spada u onaj soj bendova koji su ‘zapeli’ negdje u prvoj fazi The Beatlesa, ali posjeduju šarm i kuleraj super-grupa kao što su bili Traveling Wilburys. „Green Line – Red Line“ topao je durski album koji je odsviran, ali i koji se sluša, sa smješkom na licu – što je ustvari kontrapunkt indie folku današnjice koji je u najvećem broju slučajeva molski obojan, jer, eto nije u modi biti vedri pozitivac. Hari & Fat Sons to raspoloženje uspijevaju zadržati i konstantno kvalitetno oplođivati od prve pjesme „Three Dots“ do posljednje, trinaeste po redu „Would You Mind?“.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=QO29d5Dx5y8[/youtube]
Itekako grebu ispod površine jer bi u suprotnom bili isuviše banalni, a time i dosadni, a opet pružaju i okvir u kojem i dijete predškolskog uzrasta može veselo pjevušiti refren jedne „Wui Wui“. „Green Line – Red Line“ se bez problema može rame uz rame svrstati tako i uz kvalitetna izdanja današnjice koja su namijenjena i djeci, primjerice s albumom „Sing-A-Longs and Lullabies for the Film Curious George“ Jacka Johnsona (koji je i dalje najprodavaniji album tog iznimno talentiranog glazbenika s Havaja).
Hari & Fat Sons su glazbene estete koje drže i do forme i sadržaja, ali su dovoljno pametni da od vlastite glazbe sebi ne naprave pomodno breme. Za kročiti tim putem nije dovoljno lukavstvo i zanatska potokovanost, već iskrenost prema onome što se radi iz ljubavi. Osjeća se za ovaj album da jest plod ljubavi i da koliko god ‘vozi’ pa poznatoj akustičarskoj matrici toliko istovremeno donosi i novo osvježenje.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=yx7DicRaUfQ[/youtube]
Ako ste se kojim slučajemo do sada zaljubili u ono što radi Matija Habijanec kroz razne Marshmallow inkarnacije možda bi trebali dati šansu i ovim Siščanima.
Ocjena: 8/10
(Samizdat, 2014.)
Poslušajte i skinite: Hari & Fat Sons ‘Green Line – Red Line’
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
