Želite li znati kakvo je stanje nacije? Uz postojeće indekse, ankete i statistike može se uzeti još jedan naizgled neozbiljni podatak koji se ipak pokazuje kao bitan i prilično točan pokazatelj.
Na portalu qz.com izašla je zanimljiva studija kojom se pozabavio autor Richard Florida i u kojem je u najmanju ruku došao do zanimljivih rezultata. On je krenuo od poznatih teorija kako se dogodio rock and roll u poslijetratnoj Americi kad je crna populacija nagrnula u gradove izazivajući sve veći interes za jazzom i bluesom u urbanim sredinama nakon čega je bilo samo pitanje vremena kad će se spojiti ‘crni’ i ‘bijeli’ zvuk iz čega će nastati nešto potpuno novo, kao što je i u periodu 80-ih godina prošlog stoljeća u opustošenim, deindustrijaliziranim, osiromašenim i getoiziranim sredinama nastao hip hop (nevezano za članak treba imati u vidu da je sve glasnije teorija da je za nastajanje hip hopa gotovo izravno kriv američki predsjednik Ronald Reagan koji je potpisao zakon po kojem glazbeni odgoj nije obavezan predmet u školama u siromašnim okruzima, a posljedica toga bila je oduzimanje glazbenog i notnog znanja crnoj populaciji koja je spontano izmislila ‘glazbu bez nota’ u kojoj je važan samo ritam, op.a.).
Autor je tako glazbu i njene izvore nastajanja vrlo lako spojio s ekonomskim okruženjima, no ono što mu je iskočilo u prvi plan bila je nemogućnost stavljanja heavy metal glazbe u tu definiciju. Naime heavy metal rođen je u Velikoj Britaniji u industrijskom Birminghamu, a prvi koji su ozračje iz horror filmova htjeli pretvoriti u teške rifove bili su Black Sabbath. Tijekom desetljeća heavy metal glazba bila je etiketirana kao glazbom alijeniziranih adolescenata iz siromašnih radničkih sredina čija društvena stratifikacija je u negativnom smislu već bila određena. Iz tog razloga su tražili objašnjenje ‘okrutnog svijeta’ u jednako tako sumornoj i okrutnoj glazbi. No to je bilo uvriježeno pogrdno mišljenje, jer statistika je pokazala sasvim drugu sliku.
Već je desetljećima opće poznato da su najmračniji podžanrovi heavy metala iznimno popularni u Skandinavskim zemljama – demokratskim državama s dobrostojećim i stabilnim ekonomijama i što je još važnije izrazito socijano osjetljivim zemljama koje itekako brinu za zdravlje svojih žitelja. „Otkud da je u njima heavy metal izrazito popularan?“, pitao se autor i odlučio se na eksperiment kako bi došao do spoznaje. Ravnao se i po istom pitanju koje je prije jedne decenije postavio Mark Ames u tekstu: Black Metal Nation: What do Norwegian Dirtheads and Richard Perle Have in Common u kojem je također postavljeno to pitanje i čitateljima. Bilo je reakcija i objašnjenja da su to najdepresivnije nacije (što je pobijeno jednim sasvim drugim istraživanjem u kojem je Skandinavski pojas naseljen u najvećim postotkom najsretnijim življem), ili da to ovisi o postotku alkoholičara među adolescentima, što također pobijaju neka druga istraživanja, ili pak bliskost s ratobornim vikinškim mitovima i sjevernjačkoj religiji kojima je heavy metal sklon, ali je opet činjenica da je riječ o najtolerantnijem teritoriju Europe.
Richard Florida je posegnuo za podacima o svim heavy metal bendovima na svijetu u Encyclopaedia Metallumu, te odlučio za svaku zemlju pobrojati koliko heavy metal bendova dolazi na 100.000 stanovnika. Rezultat do kojeg je došao, tj. statistička heavy metal karta svijeta gotovo da se podudara sa statističkim kartama koje prate ekonomsko zdravlje nacija, njihovu stabilnost, bogatstvo i što je navažnije toleranciju na uvažavanje drugih i drugačijih.
Zaključak je da heavy metal i dalje može biti glazba alijenirane muške populacije tinejdžera iz radničke klase, ali istovremeno uživa veliku popularnost u najnaprednijim, najtolerantnijim i najobrazovanijim mjestima na svijetu. Koliko god se to činilo neobičnim, heavy metal temeljen na očaju, alijeniranosti, mržnji, smrti, apokaliptičnosti praćenoj horror estetikom i crnim predviđanjima spram post-industrijskog napretka ipak je glazba koja ima najplodnije tlo u razvijenim sredinama. Florida u tome vidi jasan i razumljiv smisao te teorije: “Na kraju to ima smisla, jer dok nove glazbene forme izniču iz nepravednih sredina i među brojnim marginaliziranim grupama, mediji i industrija zabave propagiraju te nove zvuke i žanrove, posebice među novim mladim konzumentima koji imaju dovoljno slobodnog vremena i novaca da ih priušte.”
Čisto za ilustraciju bi možda trebalo pogledati i domaće, hrvatsko, dvorište za ovlaš proveriti je li ta teorija pije vodu.
Ako se načas vratimo u bivšu Jugoslaviju, jedan grad bio je neosvojiva heavy metal utvrda. U njemu gotovo da nije bilo tinejdžera koji nije bio metalac, riječ je naravno o Dubrovniku, i tada je bio daleko najbogatiji, kao što treba uzeti u obzir i stoljećima dugu državnu i građansku tradiciju. Kakva je situacija danas? Po onome koliko osobno pratim glazbene tokove bila bi zabluda pomisliti da primjerice Zagreb ima najviše heavy metal bendova po glavi stanovnika. Treba pogledati Zagorje i Međimurje. Tamo ih ima daleko više, kao što je veći i postotak heavy metal publike u odnosu na bilo koju sredinu u Hrvatskoj. Ako se unazad izvrti i film o medijskoj slici i onome što se samo ovlaš može vidjeti na TV dnevnicima, opet za razliku od ostatka zemlje, od tamo ne dolaze katastrofalne vijesti, već upravo one da tvornički kapaciteti prebacuju norme, da su se i zanatlije i zemljoradnici uspjele prilagoditi zahtjevima ponude i potražnje i da uglavnom rade za strana tržišta. Što će reći, tamo nitko ne štrajka i plaće stižu na vrijeme. Pa sad čini se da je vrijeme za odbaciti stare teorije, jer izgleda da je biti heavy metalac ipak stvar mogućnosti, ali je dobro što to u svojoj korijenima nikad nije bila stvar prestiža. Možda u tom nedostatku snobizma i leži primamljivost cijele te ikonografije, jer na neki jedinstven i specifičan način gaji odnos znajedništva i uvažavanja različitosti koliko god se na prvu loptu, u zvuku i imidžu, čini da nije tako.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
