‘Pola čovjek pola jedan’, naziv je novog studijskog albuma koji je sinoć u zagrebačkom KSET-u uživo promovirao sarajevski hip-hop peterac koji se odaziva na ime Helem Nejse kojeg predvode Čika Gagara, Stihomir Klepić i Toshi Domaćin.
Grupa se okupila prije pet godina i iza sebe imaju debitantski album „Go u ustima“, no Helem Nejse su daleko od ‘obične hip-hop grupe’. Naime, riječ je svestranim i mladim talentiranim ljudima koji svake nedjelje imaju radijsku emisiju (koja se od 22:00 sati može uživo pratiti i putem njihove Facebook stranice) u kojoj se bave aktualnim društvenim temama, no u Sarajevu su posebno poznati po kazališnoj predstavi „Sarajevski dani terorizma“ za koju se dosad uvijek tražila karta više u Kamenom teatru gdje je na programu.
Dakle, priča o Helem Nejse one starije čitatelje sigurno evocira na angažman nekadašnjih sarajevskih Nadrealista koji su pokrenuli mega uspješnu „Top listu Nadrealista“, a s njihovim djelovanjem je krenuo i glasoviti tadašnji Novi primitivizam, tj. sarajevski glazbeni odgovor na novi val i ujedno posljednja značajna rock ekspanzija iz Jugoslavije prije njenog raspada.
Helem Nejse u svojim nastupima imaju elemente teatra, što ih u ovom trenutku izdvaja i čini ih uistinu neodoljivim live actom. Osvježenje su u svakom pogledu jer je riječ o mladim ljudima iz kojih progovara zdravorazumski društveni angažman i kritika. U stanju su u svojim tekstovima obuhvatiti mnoštvo problema koju su univerzalne prirode na ovim prostora, posebice za mlade. Razumije ih publika itekako dobro i u Beogradu i Zagrebu. Aktualni su i neposredni, te nemaju milosti prema sistemu koji je u svojoj srži izuzetno okrutan prema mladima diljem regije, a opet taj svoj distopijski izričaj serviraju nekad kao vic nedozvoljavajući publici emotivno potonuće tijekom nastupa. Time Helem Nejse posjeduje potencijal sljedećeg velikog sastava iz susjedne nam Bosne i Hercegovine, a uistinu je prošlo dosta godina otkad je Sarajeva dalo ime koje može ‘probiti granice’.
U Zagrebu ih je značajniji auditorij mogao čuti kad su bili predgrupa Edi Maajci jesenas u Domu sportova, no definitvno važnija bitka za momke iz Helem Nejse je ona klupskog karaktera gdje se izgrađuju daleko čvršće spone s publikom. KSET sinoć nije bio krcat, ali nije bio i prazan, što se pokazalo sasvim dovoljnim za uspostavljanje spomenutih spona. Uz to, nije se ni radilo o nekom zavičajnom tulumu, već koncertu pred ‘standardno zagrebačkom koncertnom publikom’ (ako takav izraz ima smisla). Ako me ne vara sjećanje, nije pretjerano više ljudi bilo ni na prvom samostalnom koncertu Frenkieja u istom prostoru kad je odlučio krenuti kao solo act.
Jedna od okosnica sinoćnjeg koncerta bila je „Pionirska“, inače pjesma Dubioze kolektiva u kojoj su gostovali i Helem Nejse, no spomenuti ‘podmladak’ ipak ne igra na prvoloptaški balkanbeat poput njihovih starijih i poznatijih kolega. Da ne bi bilo zabune, proteže se ‘melos’ u njihovom izričaju, posebice u pjesmi „Kabadahija“, no ipak mu daju dovoljno dub reggaea u leđa odbacujući sumnju da žele biti dio jednog drugog nadirućeg balkanskog underground zvuka i pokreta koji spaja folk i trap. Helem Nejse tako nisu pobornici letargične ‘baš me briga’ društvene pomrčine, oni su tu prije svega da bi dali svoj doprinos ‘paljenju svjetla’. Uostalom, refren njihove pjesme „Smetljište historije“ koji glasi: „Puno je bolje bilo prije, ma i da nije, svi narodi Jugoslavije, isto mi je, svaki će završiti na smetljištu historije…“ možda i najjasnije ocrtava koliko je taj bendu u stanju u par stihova sročiti svu današnju nemoć Balkana.