Vrlo ujednačena kompilacija koju svira izvanredan bend i cijeli niz vrhunskih interpretatora koja ni u jednom trenutku ne zakazuje niti čini kakav pogrešan korak.
Ovih dana obilježit ćemo šestu obljetnicu smrti Leonarda Cohena, jednog od neupitno najvećih kantautora našeg doba. Njegova glazba i poezija nastavljaju utjecati na mnoge glazbenike koji su ostali slijediti njegove tragove, pa je tako neki dan objavljen soundtrack serije “Bad Sisters” koju predvodi upravo obrada Cohenove “Who by Fire” u izvedbi PJ Harvey, ali još bitnije, tjedan dana ranije izišla je i kompilacija “Here It Is: A Tribute to Leonard Cohen” na legendarnoj jazz etiketi Blue Note Records, a koja donosi dvanaest pjesama kanadskog barda u verzijama raznih pjevača i glazbenika superteške kategorije.
Neka od imena ugovorima su vezana za Blue Note, kao primjerice glazbenici u vrhunskom pratećem bendu koji se pokazuje kao gotovo ključni sastojak koji ovu kompilaciju čini posebno vrijednim djelom u odnosu na brojna slična izdanja koja su joj prethodila, a između kojih ću ovako napamet pobrojati “I’m Your Fan” iz 1991., “Tower of Song” iz 1995. ili live tribute izdanja poput “Sincerely, L. Cohen” (2017.) te soundtracka filma “I’m Your Man” iz 2006. godine. Bend predvodi gitaristički virtuoz Bill Frisell, a sekundira mu saksofonist Immanuel Wilkins. Njih dvojica priložit će i dvije instrumentalne obrade koje potpisuju i kao glavni izvođači; Frisell zatvara album s “Bird on the Wire” dok Wilkins izvodi izrazito nadahnutu verziju mračne “Avalanche” s Cohenovog remek-djela “Songs of Love and Hate” iz 1971. godine. Ostatak benda čine pijanist Kevin Hays, basist Scott Colley, bubnjar Nate Smith, pedal steel gitarist Greg Leiszte i orguljaš Larry Goldings, dok produkciju potpisuje Larry Klein.
Od drugih imena s Blue Notea valja izdvojiti Noru Jones koja ploču otvara jednom od najboljih izvedbi s izdanja. U pitanju je pjesma “Steer Your Way” s albuma “You Want It Darker”, posljednjeg albuma objavljenog za Cohenova života i to svega dva tjedna prije njegove smrti. Norah je dobro ustvrdila kako je riječ o pjesmi koja je nova, “ali ima sve najbolje osobine nekih od njegovih starijih klasičnih pjesama”. Premda je na albumu ostala u sjeni drugih skladbi koje su odabrane za singlove, prvenstveno naslovnoga hita, “Steer Your Way” doista zvuči kao prvoklasni Cohenov materijal, intimna pjesma koja je ujedno i osuda konzumerističkog duha vremena: tko bi drugi mogao napisati stih poput “As he died to make men holy/ Let us die to make things cheap“?
Naravno da izdanja poput ovih ne mogu proći bez nekih od najpoznatijih mjesta iz Leonardove pjesmarice kao što su “Suzanne” i, naravno, “Hallelujah”. Prvu pjeva još jedan od Blue Noteovih prvaka, briljantni vokalist Gregory Porter, dok je nezahvalna čast izvedbe pjesme koju su prije nje na ovaj ili onaj način otpjevali svi na svijetu, pripala kanadskoj divi Sari McLachlan. Dok je Porter u svoju izvedbu unio nešto vlastito i vrijedno, Sarina “Hallelujah” neće ostati posebno upamćena u oceanu obrada te pjesme. Nadalje, Peter Gabriel prihvatio se pjesme po kojoj je kompilacija dobila ime, a Cohen ju je objavio 2001. na odličnom albumu “Ten New Songs”. Bivši pjevač Genesisa izvodi pjesmu nijansu nježnije i manje mračno od njezinog autora, a glazbeni aranžman s jazz bendom više je organski nego onaj izvornika.
Kao i Porter, i brazilska je jazz pjevačica Luciana Souza posegnula za najstarijim materijalom, onog s prve Cohenove ploče “Songs of Leonard Cohen” i to za pjesmom “Hey, That’s No Way To Say Goodbye”, dok se James Taylor odlučio za manje slavnu “Coming Back To You” s albuma “Various Positions” iz sredine osamdesetih. Svim ovim anđeoskim glasovima zatim se pridružuje i jedan koji bi prije mogao doći iz pakla, a to je onaj Iggyja Popa koji se prihvatio prikladno mračne ranijespomenute “You Want It Darker”. Mavis Staples će pak u svoj prepoznatljivi gospel stil utopiti veličanstvenu “If It Be Your Will”, dok će David Gray sreću prilično uspješno okušati u depresivnoj baladi “Seems So Long Ago, Nancy” s Cohenovog drugog albuma “Songs from a Room” iz 1969. godine. Nadalje, jedna od najboljih pjesama iz cjelokupnog kataloga, “Famous Blue Raincoat”, pripala je Nathanielu Rateliffu, a ovdje je riječ o pjesmi toliko savršenoj da ju je vjerojatno nemoguće izvesti loše ako joj se pristupi s dovoljno razumijevanja i poštovanja.
“Here it Is” je vrlo ujednačena kompilacija koju svira izvanredan bend i cijeli niz vrhunskih interpretatora koja ni u jednom trenutku ne zakazuje niti čini kakav pogrešan korak. Iako ćemo Cohenove pjesme najviše voljeti otpjevane njegovim vlastitim dubokim glasom, dosad smo se rijetko susretali s verzijama koje su tako konstantno kvalitetne kao na ovoj Blue Noteovoj kolekciji.
Ocjena: 8/10
(Blue Note, 2022.)