Bacamo pomalo zakašnjeli pogled na dva domaća rockabilly vinila od sedam inča objavljena u posljednjem tromjesječju godine na slovenskoj etiketi Martin’s Garage.
Branko Radovančević, centralno ime zagrebačke rockabilly scene, poznat kao DJ Bronco Boobalooga, te još više kao predvodnik vintage rock sastava B & The Bops, u posljednjem tromjesječju prošle godine objavio je i prvijencac svog novog projekta High Steppers na istoimenom EP-ju koji donosi zapis četiri pjesme na vinilu od sedam inča.
Iako žanrovski, naravno, ne odstupa mnogo od glavne linije zacrtane u B & The Bops, projekt High Steppers se razlikuje u zvuku prvenstveno zato što nema bubnja, već se Radovančeviću koji pjeva i svira akustičnu gitaru u postavi priključuju tek njegov stari odbjegli suradnik iz Bopsa Marko Markoč na kontrabasu i talentirani češki lead gitarist Filip Nesvadba čije su dionice glavni začin ovih četiriju pjesama.
Pravi retro zvuk ovih pjesama ostvaren je snimanjem na 4-tracku, analognom formatu koji se koristio pedesetih kada su nastajale pjesme čijim se duhom High Steppers i slični revival bendovi napajaju. Ploča započinje minutu i pol dugačkom brzom plesnom rokericom “The Flea” u kojoj Brankov vokal i Filipova gitara zvuče kao da su ih obojicu napale buhe po kojima se zove ples o kojem pjevaju. Njoj je na prvoj strani pridružena i kulerska “He’s Nowhere”, možda i najjači broj ove male kolekcije.
Drugu stranu EP-ja otvara “Gonna Ball” s puno potencijala, ali kojoj način i format snimanja nisu učinili uslugu po pitanja zapisa pratećih vokala, pa iz zvučnika izlazi pomalo zbunjujuće za slušatelja. Posljednja pjesma je jedina koju Radovančević ne potpisuje kao autor, već je riječ o obradi pjesme Jimmyja Johnsona “Too Many Honky Tonks”, a koja produbljuje dojam malo izraženijeg skretanja High Steppersa u smjeru country i honky tonky glazbe u odnosu na druge Brankove projekte. Jedini nedostatak ove ploče je njezino prekratko ukupno trajanje od osam minuta, jer završava kad se slušatelju tek otvori apetit, pa se stoga nadamo i nekom dugosvirajućem izdanju uskoro.
Kako bi se barem malo prikratila glad, tome može poslužiti D.D. Kid Combo, čiji je singl “Bad Luck Baby” parćen b-stranom “Goodbye Baby” objavljen na istoj etiketi kao i High Steppers, a to je slovenska Martin’s Garage koja na svojoj listi ima već šest žanrovskih izdanja. Damir Dimić, D.D. Kid, kao svoj glavni uzor izdvaja Hound Dog Taylora, a bendu mu osim Radovančevića na akustičnoj gitari sviraju i Marko Tizaj na bubnju, te gost iz Japana, sjajni Fabian Yusuke iz Minnesota Voodoo Men na slide gitari, što potvrđuje tezu kako rockabilly glazba ne poznaje granice i sasvim je lako zamislivo spajanje scena iz veoma udaljenih točaka na globusu.
“Bad Luck Baby” je sirovo i prljavo odsviran blues snimljen u istom studiju i istom tehnikom kao i “High Steppers”, a solidna prateća “Goodbye Baby” je brža rokerica. Možda možemo žaliti što Dimićev vokal na ovim pjesmama nije jednako lascivan kao i zvuk instrumenata njegovog benda, ali u svakom slučaju i ovaj projekt svakako predstavlja dobrodošao dodatak lokalnoj rockabilly sceni.
Ocjena:
“High Steppers”: 8/10
“D.D. Kid Combo”: 7/10
(Street13/Martin’s Garage, 2017.)