U povodu vinilnog reizdanja albuma ‘Džinovski’ Hladnog piva, koji ove godine slavi tridesetu obljetnicu.
Nema ništa gore nego započeti tekst u stilu „Eee, kad sam ja…“. Dosta se u te četiri riječi (pod uvjetom da „eee“ brojimo kao riječ) prepoznaje simptoma zeznutih srednjovječnih stanja. Kao prvo, godine ti idu i većina tvojih sjećanja je već nostalgija, a tvoja nostalgija je samo tebi zanimljiva, drugima je uglavnom gnjavaža. Drugo, pametuješ svisoka, to nikad nije lijepo, a uostalom nit’ si visok niti genijalac. Treće, vjerojatno pretjerano glorificiraš neke stvari i radiš mit od situacije kojoj si svjedočio da bi ti ispao više kul. Četvrto, izuzetno je glupo stavljati sebe u središnji fokus teksta i peto, tko si uopće ti, osim što si, u ovom kontekstu, lik koji je prije trideset godina kupio prvu ploču Hladnog piva. Ali, dobro, j*beš sad sve to.
Dakle: eee, kad sam ja kupio prvu ploču Hladnog piva. Zahvaljujući ponajprije „Buba švabama“, jednoj od rijetkih kompletno idiotskih pjesama koja je za jedan bend učinila toliko toga. Spot za „Buba švabe“ je premijerno emitiran u Pištinoj „Metal Maniji“ u – gotovo sam siguran, mada tko će ga znati – prosincu 1992. Bio je tada u studiju Z3 televizije cijeli bend, budući ćelavci (osim basista Tedija, ne znam je li taj oćelavio, njemu se vrlo brzo zametnuo trag). Intervju nije tekao glatko, Hladno pivo se zajebavalo nekim svojim internim spikama, a Pišta se u to nikako nije uklapao, iako se trudio. Pankerska i metalska zajebancija u to vrijeme još nisu bile kompatibilne. Ali, uspjelo se nešto ipak razaznati – izaći će album i zvat će se „Džinovski“. Zašto „Džinovski“, pita Pišta. Po gajničkoj uzrečici „Nabijem te na džinovskog“, odgovara bend. Okej, nije loše, album se zapravo zove „Džinovski k*rac“, s nepostojanim k*rcem, jer u Croatiji Records, a ni kod bilo koga drugog, to nikad ne bi prošlo. Još da pjesma koja slijedi nakon razgovora bude dobra, i sve pet.
I tada su puštene „Buba švabe“. Da bi se shvatio kontekst u kojem su kompletno idiotske „Buba švabe“ u tom trenutku bile najbolja pjesma ikad, trebalo bi napomenuti da u hrvatskom eteru u to vrijeme nije bilo novih bendova. Ako ih je i bilo, nisu dobacili do Šibenika. Bilo je „starih“, tipa Psihomodo pop, koji više nisu bili tolika fora ili Let 3 za koje smo vjerovali da su nakon „El Desperada“ odradili svoje jer nije ih se čulo nigdje, srpska scena je s radija nestala preko noći, zemljom su vladali domoljubni hitovi, a cro dance monstrumi su taman dobivali krila. Srednjoškolcima zadojenim muzikom trebala je svježa krv. U „Buba švabama“, Hladnom pivu i albumu nazvanom po k*rcu prepoznali smo upravo to.
Tada kod Pište smo je čuli prvi i za neko vrijeme posljednji put. Radio Šibenik između dvije zračne opasnosti nije baš puštao pjesmu koja počinje s „Poslije svakog dobrog fuka, ogladnim k’o zvijer“. Nekoliko mjeseci kasnije pročulo se po gradu da je album stigao u bivši Jugotonov dućan na splitskoj Pjaci. Možete vi danas o Hrvatskim željeznicama misliti što god hoćete, no tada je pouzdani vozni red, bez obzira na zračne ili opće opasnosti, omogućavao da se iz Šibenika do Splita i nazad stigne taman toliko brzo da vam mater ni ne primijeti da vas nije bilo doma.
„Džinovski“ je opravdao sva očekivanja i prije nego što je stavljen na gramofon. Na prednjem omotu pijana bagra iz benda leži po ulici, tu je i ljutiti vlasnik birtije kojemu na kecelji piše „Šef sale“ (pa je to možda i Aleksandar Dragaš, izvršni producent albuma, osobno), tu je i neki pas, pankerski grafiti, na asfaltu je iz nekog razloga i jedna štruca kruha, a u daljini nekakav Batman leti među zgradama. I on izgleda pijan, teško je reći. Stražnjim omotom dominira krokodil-panker (?!), naslonjen na popišani zid na kojem je među ostalim nažvrljano „A.C.A.B.“ i „Jelena odrezat ću ti noge“, kao i plakat za koncert Hladnog piva u dvorani „Žgaravica“ (svakog osmog petka u jedan ujutro, ulaznica 10 piva). I da, tamo lijevo gore, pored popisa pjesama, bez ikakvog vidljivog smisla, leti Srebrni letač. Ludilo.
Oni koji su kasnije tvrdili da je „Džinovski“ nabacan album bez ikakvog promišljenog reda, pojma nemaju o čemu pričaju. Koncept postoji i vrlo je jednostavan – naime, kompletno idiotske „Buba švabe“ našle su se na kompletno idiotskoj A strani LP-ja, u društvu „Sarme“, „Fur Immer Punk“, „Marihuane“… A sve skupa otvara „Pjevajte nešto ljubavno“ koju Mile, unatoč uvriježenom mišljenju, uopće nije otpjevao na hrvatskom. Odnosno jest, ali s jakim njemačko-gastabajterskim izgovorima. U „sigurno, tiho, sterilno“ slovo „h“ se pretvara u nešto, ne znam što, a i inače mu na albumu slovo „š“ baš i nije išlo. Obožavali smo to.
Druga strana, teški mrak. Nestao odjednom sav onaj optimizam sa A strane, upalo se naglo u trodimenzionalni horror film, među šminkere kojima smeta kak’ se oblačiš, u heroin, opširnu orgiju klanja, morbidnu uspavanku, trening za umiranje, prerezane grkljane… Obožavali smo to još i više.
Nekoliko mjeseci kasnije u Zagrebu upoznao sam Tanju koja je svjedočila prvom koncertu Hladnog piva za Dan mladosti u Kumrovcu. Smatrao sam je najsretnijom osobom na svijetu. Moj prvi pokušaj bio je kasne ’93. na terasi Jabuke, bilo je odgođeno zbog kiše, poljubio sam vrata. Nikad mi s njima nije išlo glatko, nabijem ih na džinovski.
(Croatia Records, 1993. / 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
