Između 12 i 13 tisuća ljudi okupilo se u petak u zagrebačkoj Areni pod sloganom ‘Kud Pivo tud i ja’. Pjevalo se i plesalo dva i pol sata, a Hladno pivo je teklo u potocima.
Miljenko Smoje je jednom prilikom došao do zaključka da kada bi postojalo dovoljno veliko platno za napraviti cirkuski šator iznad cijelog grada Splita, da bi se tada dobio najveći cirkus na svijetu. No s godinama je i povijest bolesti ovog društva bubrila (neovisno o Splitu – ili paralelno s njim, da se slučajno Splićani ne bi našli uvrijeđenima). Pa bi se moglo doći do zaključka da kad bi postojalo dovoljno veliko platno za prekriti Hrvatsku da bi se dobio još veći svjetski cirkus.
Pogotovo u ovo vrijeme kad se ne zna gdje je veći cirkus; u ekonomiji, politici, ili sociološko-kulturnom aspektu. I to još u predizborno vrijeme u kojem se oni koji bi nas htjeli voditi oslanjaju na trikove marketinških strategija do te mjere da valjda i sami vjeruju da je ta umjetno stvorena slika osmijeha i odlučnih šaka u zraku istinita. Pa eto tako suču rukave, prebacuju sakoe preko ramena i kao papagaji ponavljaju neke slogane kao da je cijeli narod hrpa nabrijanih i naivnih omladinaca spremnih za odlazak na radne akcije i da je dovoljno uzviknuti „Mi gradimo prugu, pruga gradi nas!“ pa da sve krene idilično i složno putem progresa, pardon pruge. Dakle cirkus par excellence.
Slučajno ili namjerno najveći domaći punk rock bend kao da se povodio za mišlju pokojnog velikana Smoje pa je za scenografiju svoje najveće dosadašnje turneje odabrao cirkuski šator – monumentalni scenski element koji se u svojoj suštini sprda s mentalitetom „malih makijata i velikih Hrvata“ željnim spektakla u svakoj pripizdini i po svaku cijenu (odnosno kad lokalni gazda odriješi kesu) time što blještavom natpisu „Svijet glamura“ iznad tog istog cirkuskog šatora ne rade baš sve žaruljice. Ispred šatora pak društvo pajaca obučenih u šarene oprave složno lupaju ritam i melodiju iza najgrlatijeg među njima koji je prigodno obučen u neku inačicu Napoleona. Kirbaj i kotlovina s povijesnim odmakom reklo bi se.
Tako je izgledao početak koncerta Hladnog piva u zagrebačkoj Areni u kojoj se okupilo između 12 i 13 tisuća posjetitelja, a to je ujedno bio i prvi nastup u sklopu turneje „Kud Pivo tud i ja“ koja će obići veće gradove Lijepe naše u jeku predizborne gungule. Je li i to slučajno? Možda da, možda ne, ali je sigurno da je u pravom trenutku, čisto kao dobar povod za pročišćavanje moždanih stanica u periodu enormnih persuazivnih djelatnosti budućih i ne-budućih političkih aktera. Naravno onih koji će pohoditi koncerte Hladnog piva na kojima će se, sudeći po ovom zagrebačkom, moći plesati i pjevati dva i pol sata uz do sada neviđenu produkciju za jedan domaći bend.
Dok je u petak navečer većina nacije gutala novu dozu čemera i jada gledajući kako nogometna nacionalna vrsta gubi od Grka za koje se mislilo da im je moral dobrano poljuljan skorašnjim bankrotom matične im države, Arena u Zagrebu je gorjela od dobrih vibracija. Hladno pivo se pokazalo (po tko zna koji put) grupom koja je stvorena za pobjede.
Ok, ako se uzme u obzir da je na posljednjem velikom koncertnom okupljanju grupe prije nekoliko godina na Jarunu bilo više od 20 tisuća posjetitelja, Arena se skepticima možda ne čini kao nova stepenica uzbrdo, ali daleko od toga. Naime Hladno pivo se po prvi put okušalo u konceptualnom showu u kojem su se maksimalno iskoristili aduti scenografije i pogotovo video projekcija. Skoro svaka pjesma je bila ilustrirana drukčijim video artom koji je bio daleko od jeftinog poigravanja sa slikom.
Bend svjestan svoje veličine ovog puta nije bio isključivo fokusiran na svirku već na cjelokupni show koji se sastojao od nekoliko poglavlja. Prvo poglavlje, odnosno predstavljanje novog albuma „Svijet glamura“ bilo je i najkritičnije. Pivo je bilo u do sada neviđenoj ulozi. Svi članovi su bili kostimirani, uvod u koncert bio je igrokaz, a publika se više-manje prepustila pasivnoj ulozi jer se na pozornici stalno odvijalo nešto što je bilo oku interesantno.
Ona poznata kemija između grupe i publike dogodila se nakon toga kad su izvučeni aduti s prijašnjih albuma i kad je od šatora napravljen veliki video zid. Prava euforija je počela s „Bačkizagre stuhpa šeja“, a kulminirala na pjesmi „Trening za umiranje“ u drugoj trećini nastupa. No opadanje tenzije nije se dogodilo jer je Pivo nastavilo s jakim adutima s albuma „Knjiga žalbe“ i „Šamar“. Predaha nije bilo, niti ga je itko tražio. A nakon dvosatnog službenog dijela publika je tražila još i to je i dobila u obliku dva bisa ukupnog trajanja od pola sata, a sigurno bi i treći bio dobro došao.
Prigodno je izveden i „Politika“ za koju je Mile Kekin prokomentirao da mu je žao što ta pjesma nakon dugo godina nije postala deplasirana, već je „nažalost“ još više dobila na aktualnosti. „Zimmer frei“ je bila posvećena ministru turizma kojeg je Mile nazvao Šala-Bajsom, dok je „Ezoterija“ bila u znaku pozitivnog prihvaćanja aktualnih anti-korporacijskih prosvjeda na Wall Streetu u New Yorku.
Hladno Pivo zadržalo je svoju oštricu i bilo bi prilično neutemeljeno tražiti dlaku u jajetu, odnosno preispitivati pankersko stanje uma grupe koja je u smislu popularnosti u međuvremenu prerasla prosječne mainstream gabarite ove zemlje i postala jedini rock bend koji je u stanju napraviti spektakl u prostoru poput Arene. Ono što je uistinu važno jest to da je i dalje riječ o zdravom pristupu glazbi unutar kojeg se angažirani kritički tekstovi adresiraju na pravu adresu i da jedan bend koji je krenuo „iz rupe“ nije zalepršao umišljenim krilima kad mu se dogodila slava. A Hladno pivo je slavno već dugi niz godina. Da se krahiranje u bilo kom pogledu dogodilo, nastup u zagrebačkoj Areni bio bi i ostao samo tlapnja, a ne nešto što se uistinu i dogodilo. Nešto zbog čega je „svaka jebena stranka“koja ga je pohodila pronašla bar jedan stih u kojem se pronašla.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
