Kroz prva smo se dva nastavka ‘Hobit’ trilogije uvjerili kako ovaj serijal nema onu grandioznost i svježinu ‘Gospodara prstenova’, ali iako smo znali da literarni predložak J.R.R. Tolkiena nema previše ‘mesa’ i dalje je u nama tinjala nada kako će se Peter Jackson iskupiti trećim i posljednjim nastavkom te svoju odu Međuzemlji završiti sa stilom. Jel’ gorak okus u ustima nakon ovog filma znak da je uspio?
Sada, nakon odgledanih osam sati “Hobit” trilogije sa sigurnošću se može reći: možda (i to veliko možda) u cijeloj toj priči ima materijala za dva filma, ali tri nikako! Razvodnjenost, osjećaj već 100 puta viđenog, izostanak neke prave napetosti i hrpa brzo zaboravljivih likova odlika su tri filma kojima je Peter Jackson pokušao (i uspio) do kraja izmusti zlatnu kravu zvanu Međuzemlja, a sada mi je drago da je i ta epopeja završena. Međuzemlja i njezina stalna previranja zavređuju dugački odmor jer sve što se o njima trebalo reći, rečeno je kroz čak šest filmova. Meni sasvim dovoljno, pa i previše!
Priča filma “Hobit: Bitka pet vojski” nastavlja izravno gdje je Smaugovo pustošenje završilo: Smaugovim pustošenjem. Strašni zmaj (Benedict Cumberbatch) uništava Lake Town, patuljci vođeni Thorinom (Richard Armitage) su se zabarikadirali u rudnicima Erebora, a ljude može spasiti jedino hrabri strijelac Bard (Luke Evans). S druge se strane sprema velika vojska vođena Azogom the Defilerom koja želi osvojiti Samotnu planinu, a na put će im stati trupe patuljka Daina (Billy Connolly) i vilenjaci Lorda Thranduila (Lee Pace). Tako će započeti epska Bitka pet vojski…
“Malo tko je mogao očekivati da će posljednjih sat vremena Smaugova pustošenja” biti najbolji dio trilogije, ali izgleda da je na kraju ispalo upravo tako. Na kraju krajeva, to je jedini trenutak koji je uistinu originalan i zanimljiv u ova tri nova nastavka, te jedini donosi pravog negativca vrijednog poštovanja. Iako nema ogromnih vojski i scena epske opsade na kakve smo naviknuli u trilogiji “Gospodar prstenov”a, “Smaug” daje prijeko potrebnu svježinu koja nam je dala nadu da će “Bitka pet vojski” pratiti taj ulog i krenuti all-in. Na žalost, to se nije dogodilo, pa smo dobili generički miks svih prijašnjih Jacksonovih filmova u kojima centralno mjesto i dalje zauzimaju velike bitke, ali one više jednostavno ne impresioniraju kao prije desetak godina. Ok, jako je lijepo vidjeti savršeno sinkronizirane vilenjačke trupe i patuljke s Iron Hillsa kako marširaju prema neprijatelju, ali od ovakvih nam prizora jednostavno više ne cure sline. Jedan od razloga tome je što više nema pravog junaka i pravog neprijatelja čijem bismo se srazu mogli veseliti jer Bard nikako nema karizmu jednog Aragorna (Viggo Mortensen), a Azog nije nekakav opaki Nazgul, a to je najbolje vidljivo po tome što na bojišnici gotovo nikada nećemo vidjeti krupnjake glavnih junaka već moramo čekati naporne i dosadnjikave borbe 1 na 1 koje pak nemaju nikakvu težinu jer je jasno tko preživljava, a tko umire. Nije to ništa loše, štoviše, izgleda prekrasno, ali nije nešto što će se prepričavati ili ući u anale svjetske kinematografije (kao, primjerice, bitka za Helm’ Deep).
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ZSzeFFsKEt4[/youtube]
Drugi bitan faktor na kojem je trebalo poraditi definitivno je karakterizacija likova, čiji se nedostatak itekako osjetio u prva dva dijela. U Bitki pet vojski ona se na žalost ne pomiče s mrtve točke pa je tako 90 posto likova i dalje potpuno nepotrebno i nevažno. Neki su tu kao svojevrsni komični odušak (Ryan Gage kao Alfrid), neki se izgube u mnoštvu (barem 9 od 13 patuljaka je potpuno nebitno i tu su samo kako bi popunili kadar), neki bi trebali imati važne uloge, ali su tu samo kao katalizatori radnje (Martin Freeman kao Bilbo Baggins), a neki vjerojatno niti sami ne znaju zašto su ubačeni u film (Cate Blanchett kao Galadriel i Hugo Weaving kao Elrond u bez sumnje najneuvjerljivijoj sceni filma). Jasno je stoga kako glavni lik postaje i ostaje upravo vođa patuljaka Thorin koji zapravo jedini proživljava nekakvu katarzu. Njegovo unutrašnje previranje od zatrovanosti i zaluđenosti zlatom do povratka osjećaja dužnosti prema svom narodu i onima s kojima je sklopio dogovor zapravo su centar priče “Bitke pet vojski” te jedino što u tom pogledu vrijedi pratiti. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
