Ravno s ulica New Orleansa u Vintage Industrial Bar sletio je Hot 8 Brass Band, jedan od najatraktivnijih limenih orkestara koji glazbu marching bandova kombiniraju s modernim elementima hip hopa i funka.

New Orleans, kolijevka jazza, grad je koji živi i diše glazbu, a slavan je po poradama koje na Mardi Gras, ili pokladni utorak, zaživi u šarenom, bučnom i veselom slavlju s paradama kroz ulice koje predvode tzv. marching bandovi koje slijedi rasplesana publika u tzv. second lineu. Mi u ovim krajevima rijetko imamo priliku doživjeti tu vrst uzbuđenja, pa su koncerti poput sinoć u Vintage Industrial Baru na kojemu je nastupio Hot 8 Brass Band bile rijetke prilike da osjetimo na vlastitoj koži kako je to biti dijelom jedne takve fešte.
A interes za takvo što pokazao se izrazito velikim, pa klub u Savskoj gotovo nije bio dovoljno velik da primi sve zainteresirane u svoje okrilje. To ne bi trebalo čuditi nikoga, budući da bounce stil koji ovi momci sviraju kombinira glazbu limenih orkestara s hip hopom i funkom i osim što doslovno zove na ples, zvuči svježe i moderno, a bend u svoj repertoar ubacuje i refrene svima poznatih hitova koje publika može lako zapjevati s njima.

Bend je na europsku turnneju krenuo na krilima svog novog, prije malo više od mjesec dana objavljenog albuma “Big Tuba” koji je posvećen njihovom osnivaču i vođi, suzafonistu Bennieju Peteu koji je nažalost preminuo od posljedica COVID-a 2021., pa su tako i koncert otvorili s naslovnom pjesmom koja nosi ime prema njegovom nadimku i pjeva mu dirljiv hvalospjev u sjećanje.
U Vintagu se dogodilo ono što je često slučaj na rasprodanim koncertima, a to je da se na ulazu u koncertnu halu stvorio čep, kao i gužva u zadnjim redovima, dok je više mjesta bilo ispred same pozornice, gdje smo i mi pronašli mjesto. Iako se zovu Hot 8, a i temperatura se odmah po njihovom izlasku pred publiku podigla, naježio sam se u reakciji na njihov zvuk dviju truba, saksofona, dva trombona, susafona, bas bubnja i doboša.

Bend je materijal s nove ploče kombinirao s medleyjima u kojima bi zapjevali komade pjesama iz sasvim nespojivih žanrova kao što su “Love Will Tear Us Apart” Joy Divisiona i mobb hita Luniza “I Got 5 on It”, a publika je jednakim žarom zapjevala poznate refrene kao što je i sudjelovala u “call and response” dijelovima njihovog izvornonog materijala u primjerice “Ms. Alberta” ili “Fight Song”.
Bend nas je pokušao naučiti i neke jednostavne korake plesa, ali je gužva u klubu možda bila prevelika da bi koreografija u potpunosti uspjela, ali su nas zato kvalitetno raspjevali devedeset minuta tople proljetne večeri prije nego su službeni dio seta priveli kraju s obradom megahita Billa Withersa “Ain’t No Sunshine” čija se verzija također nalazi na njihovom novom albumu.
Sad kad je Hot 8 Brass Band pokazao da u ovim krajevima itekako postoji interes za glazbu s ulica Big Easyja, bilo bi sjajno kad bi se ovdašnjim promotorima pružila prilika dovesti i neke druge predstavnike ovog veselog i plesnog glazbenog stila. Kako slušamo vijesti o tome da Europljani masovno otkazuju putovanja u Sjedinjene Države otkako se novi stari predsjednik vratio na vlast, možda je vrijeme da New Orleans, poput nekog čamca na tamošnjem bayouu, privučemo k sebi.