Ovaj album izašao je još sredinom prošle godine, ali sam ga zbog izostanka bilo kakve ozbiljnije promocije otkrio tek nekoliko mjeseci kasnije. U međuvremenu su House Of All skladali dovoljno pjesama za još jednu ploču pa sljedeći spomenik Marku E. Smithu nećemo morati dugo čekati.
Ako u bilo kojoj mančesterskoj ulici bacite kamen, velika je šansa da ćete pogoditi nekog od bivših članova The Falla, stara je zajebancija koja vrlo uspješno ilustrira činjenicu da je kroz kultni bend Marka E. Smitha prošlo više od 130 ljudi. Britanski novinar Dave Simpson svojedobno je, dapače, krenuo u nemoguću misiju pronalaženja svakog od njih, što je i ovjekovječio u izuzetno zabavnoj knjizi “The Fallen” na čijim su stranicama mjesto dobili čak i oni koji su, poput menadžera Chemical Brothersa, u The Fallu svirali svega nekoliko sati.
Petorica s te opsežne liste lani su odlučili napraviti novi projekt House Of All koji dovodi u pitanje onu legendarnu Smithovu izjavu ako smo na pozornici ja i vaša baka na bongosima, to je The Fall. Naime, baš u skladu s njegovim pristupom glazbi, prema kojem muzičari najbolje od sebe daju kada ih se baci u vatru, bez ikakvih priprema i prethodnog planiranja, House Of All u studio su ušli s tek dva-tri nedovršena teksta, nemajući nikakvu ideju što će i kako odsvirati. Prije nego što se posvetimo konačnim rezultatima tog neobičnog eksperimenta, red je da predstavimo postavu sačinjenu od muzičara koji spadaju među najvažnije koji su ikad čuvali leđa neprežaljenom mančesterskom friku.
Za mikrofonom tako stoji Martin Bramah, uz Smitha jedan od osnivača The Falla koji je na nekoliko prvih proba dapače bio i pjevač (od toga su ubrzo odustali jer Mark nije bio u stanju svladati ni osnovne akorde na gitari). Osim na fenomelnom debiju “Live at the Witch Trials”, Bramah je kao koautor i gitarist sudjelovao i na još jednom od njihovih ključnih izdanja “Extricate”, a između toga predvodio je vlastiti bend The Blue Orchids koji je aktivan i danas. Na basu je Steve Hanley, čovjek s najdužim stažem u The Fallu, s kojim ritam-sekciju tvore čak dvojica bubnjara, njegov brat Paul i Simon Wolstencroft koji je nekad davno svirao i u pretečama Stone Rosesa i The Smithsa. Petorku zaokružuje gitarist Pete Greenway iz novovjeke faze benda.
Ovakva okupljanja po defaultu u startu bude sumnju, no i nju je otpuhala već prva objavljena pjesma “Harlequin Duke”. Brutalni repetitivni rif uz kanonadu dva bubnja vraća nas u kasne sedamdesete i rane osamdesete, u vrijeme ploča poput “Dragnet” ili “Hex Enduction Hour”, pri čemu na slavnog pokojnika podsjeća i Martinov govoreni vokal.
Album otvara “Ayenbite” vođena basom koji trese utrobu uz efektan kontrast melodične post punk linije na gitari, a nešto veći otklon od The Falla, s iznimkom pjevanja, donosi 60’s garaža „But Wilful I Am“. „Minerva Disrobed“, pak, mračan je SF trip koji i tekstualno djeluje kao nastavak Smithovih opsesija Ballardom ili Lovecraftom, „Dominus Ruinea“ vrhunac doseže zbornim pjevanjem refrena nalik nečemu što u kasne sate dopire iz kakvog mančesterskog puba, dok je „Magic Sound“ ako ne najbolja, onda svakako najzabavnija stvar na „House Of All“. U njoj, naime, petorica vremešnih i komercijalno gledano ne baš uspješnih veselo urlaju kako su poslije svih tih godina otkrili “magični zvuk” koji će ih konačno učiniti rock zvijezdama. Za kraj su ostavljeni opičeni glam punk „There’s More“ i „Turning Of The Years“, “bjegunac” s „Extricatea“ u kojem gledajući unatrag progovaraju i o smrti.
Ovaj album izašao je još sredinom prošle godine, ali sam ga zbog izostanka bilo kakve ozbiljnije promocije otkrio tek nekoliko mjeseci kasnije. U međuvremenu su House Of All skladali dovoljno pjesama za još jednu ploču pa sljedeći spomenik Marku E. Smithu nećemo morati dugo čekati. Njegova obitelj putem medija i društvenih mreža se pobunila, bezrazložno ih optužujući da iskorištavaju nasljeđe The Falla, no uvjeren sam da bi on bio itekako zadovoljan. Premda im to vjerojatno nikada ne bi priznao.
Ocjena: 9/10
(Norman Records, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
